Kada sam se prijavio da učestvujem u programu Evropske snage solidarnosti (The European Solidarity Corps – ESC) na jugu Francuske, u sklopu škole cirkusa L'art D'en Faire, imao sam dvije glavne motivacije: prva je bila da naučim francuski jezik, a druga da naučim nekoliko cirkuskih vještina, kao što je žongliranje. Moja volonterska priča započela je u januaru, a završila u augustu 2025. godine, u organizaciji koja se zove L'art D'en Faire.
Zadaci koje sam imao bili su najviše fokusirani na pomaganje nastavnicima koji su profesionalni cirkuski umjetnici. Organizacija je funkcionisala kao jedna vrsta škole u kojoj su djeca različitih uzrasta, ali i odrasli, pohađali svoje kurseve jednom sedmično. Ti cirkuski kursevi bili su fokusirani na treniranje učenika i učenica raznim cirkuskim i umjetničkim vještinama, kao što su žongliranje, hodanje po sajli, trapez itd. Često smo pripremali i predstave koje su izvodili članovi ovih grupa pred publikom koju su uglavnom činili njihovi roditelji i prijatelji.
Moj glavni zadatak bio je pomaganje tokom pripreme tih radionica. Radio sam s djecom od 5 godina pa sve do odraslih osoba. Ono što sam naučio tokom ovog iskustva jeste kako rad s djecom podrazumijeva posebne vještine. Potrebno je steći osjećaj za to, jer ponekad nije lako, pogotovo s djecom koja znaju imati više energije i izgubiti fokus na pripreme i zadatke. Na početku je ovo bilo veoma teško, posebno jer su sva djeca pričala isključivo francuski, a ja ga u tom periodu nisam znao. S vremenom je postajalo sve lakše i na kraju sam se osjećao dovoljno ugodno da čak i samostalno vodim radionicu.
Pored toga, važno mi je naglasiti da sam naučio nešto i francuskog jezika, što je jedno odličn ulaganje u sebe. Ono što bih posebno volio izdvojiti kao nešto vrijedno iz ovog iskustva jesu razne cirkuske vještine, ali posebno mi je drago žongliranje, koje sada mogu raditi dok se istovremeno krećem na velikoj lopti.
Kada nisam radio u organizaciji, slobodno vrijeme provodio sam s prijateljima koje sam tu upoznao, obilazeći prelijepu prirodu južne Francuske. Vrijeme je bilo sjajno, a često sam odlazio i na gradsku pijacu koja se održavala svake sedmice. Grad u kojem sam boravio bio je srednjovjekovni gradić zvan Joyeuse, i tokom proljeća sam zaista uživao šetati i posmatrati stare srednjovjekovne zidine.
Za kraj bih želio poslati poruku svima onima koji razmišljaju da krenu u ovakvu pustolovinu: nemojte se predomišljati, nećete napraviti grešku. Naprotiv, ovakvo iskustvo će vam zasigurno promijeniti život, a iskustva koja steknete ne mogu se platiti novcem. Ja sa sigurnošću mogu reći da sam se mnogo razvio kao osoba tokom ovih sedam mjeseci i zaista sam zahvalan Stručnom centru za prevenciju ovisnosti na pruženoj prilici i podršci tokom cijelog angažmana. Zaista su učinili ovaj period mog života nezaboravnim.
Više o internacionalnom volonterizmu pročitajte na ovom linku.
