Mentalno zdravlje sastavni je dio našeg ukupnog zdravlja i blagostanja. Ono utiče na to kako razmišljamo, osjećamo se, suočavamo sa svakodnevnim izazovima, gradimo odnose s drugim ljudima i učestvujemo u životu svoje zajednice. Ipak, o mentalnom zdravlju često govorimo tek kada se pojave poteškoće. Svjetski dan mentalnog zdravlja, koji se svake godine obilježava 10. oktobra, prilika je da se podsjetimo da mentalno zdravlje nije luksuz, znak slabosti niti tema o kojoj treba govoriti samo u kriznim situacijama. Ono je sastavni dio zdravlja, kvaliteta života i ljudskog dostojanstva.

Šta podrazumijeva mentalno zdravlje i zašto je važno?

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO/WHO) definiše mentalno zdravlje kao stanje blagostanja koje ljudima omogućava da se nose sa životnim stresovima, ostvare svoje sposobnosti, uče i uspješno rade te doprinose svojoj zajednici.

Mentalno zdravlje važno je u svim životnim dobima – od djetinjstva i adolescencije do odrasle i starije životne dobi. Iskustva iz ranog djetinjstva, osjećaj sigurnosti, kvalitet odnosa s bliskim osobama i mogućnost da izrazimo svoje potrebe mogu imati značajnu ulogu u našem kasnijem blagostanju.

Na mentalno zdravlje utiču različita lična iskustva, porodični i društveni odnosi, životni i ekonomski uslovi. Iako su svi ljudi podložni rizicima, faktori poput siromaštva, nezaposlenosti, diskriminacije, nasilja, invaliditeta, dugotrajnog stresa i sl. mogu povećati rizik od mentalnih poteškoća, zbog čega je važno mentalno zdravlje posmatrati kao sastavni dio ukupnog zdravlja i kvaliteta života.

Mentalno zdravlje u svijetu: šta govore podaci?

Mentalno zdravlje predstavlja važan javnozdravstveni izazov širom svijeta. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije ukazuju na obim potreba, ali i na važnost dostupne prevencije, podrške i kvalitetnih usluga.

Gotovo 1,2 milijarde ljudi širom svijeta živjelo je s nekim mentalnim poremećajem u 2023. godini – približno svaka sedma osoba. Među najčešćim su anksiozni i depresivni poremećaji. Globalno, više od 720 000 ljudi izvrši samoubistvo svake godine.

Iza ovih brojeva nalaze se ljudi sa svojim iskustvima, potrebama i izazovima. Podaci nas podsjećaju da mentalno zdravlje nije tema koja se tiče samo pojedinaca koji prolaze kroz poteškoće, već cijelog društva.

Šta možemo učiniti za svoje mentalno zdravlje?

Briga o mentalnom zdravlju ne mora uvijek podrazumijevati velike promjene. Male, svakodnevne aktivnosti mogu pomoći da bolje razumijemo svoje potrebe, održavamo osjećaj ravnoteže i lakše se suočavamo s izazovima.

Obratimo pažnju na svoje osjećaje

Pokušajmo prepoznati kako se osjećamo i šta nam je potrebno. Ne moramo potiskivati neugodne emocije niti uvijek biti dobro. Važno je dati sebi prostor da razumijemo vlastita iskustva, postavimo granice i prepoznamo vlastite potrebe. Razgovarajmo o mentalnom zdravlju bez srama i predrasuda.

Njegujmo odnose koji nam pružaju podršku

Podrška porodice, prijatelja i drugih bliskih osoba kojima vjerujemo može pomoći da se osjećamo manje usamljeno i lakše sagledamo situaciju kroz koju prolazimo. Povezanost s drugima važan je dio našeg blagostanja. Ako poteškoće traju, intenzivne su ili ometaju svakodnevni život, razgovor sa psihologom, psihoterapeutom, psihijatrom ili drugim odgovarajućim stručnjakom može biti važan korak. Ne moramo čekati da situacija postane neizdrživa da bismo zatražili pomoć.

Pronađimo vrijeme za odmor i aktivnosti koje nam prijaju

Dovoljno sna, kretanje, boravak na otvorenom, kreativne i fizičke aktivnosti mogu doprinijeti svakodnevnom blagostanju. Važno je pronaći ono što odgovara našim potrebama i mogućnostima.

Hranimo se uravnoteženo i redovno

Uravnotežena ishrana i redovni obroci pomažu nam da održimo energiju tokom dana i podržimo svoje fizičko i mentalno blagostanje. Važno je osluškivati potrebe svog tijela i nastojati usvojiti prehrambene navike koje našem tijelu odgovaraju.

Pronađimo načine za opuštanje i smanjenje stresa

Vježbe disanja, meditacija i tehnike svjesne usmjerenosti (mindfulness) mogu nam pomoći da se umirimo i lakše nosimo sa stresom. Pokušajmo usmjeriti pažnju na sadašnji trenutak, bez osuđivanja vlastitih misli i osjećaja i pronaći ono što nam pomaže da se osjećamo smirenije.

Važno je razumjeti da ovi faktori ne djeluju jednako na sve ljude. Njihov uticaj zavisi od brojnih okolnosti, a mentalno zdravlje ne može se svesti samo na individualnu snagu, karakter ili sposobnost osobe da se sama nosi sa životnim izazovima.

Šta ne treba raditi!

Ne usmjeravati energiju na ono što ne možemo promijeniti. Umjesto da trošimo vrijeme i energiju na stvari na koje nemamo utjecaj, usmjerimo pažnju na ono što možemo učiniti kako bismo se osjećali bolje.

Ne uvjeravati sebe da smo sami. Mnogi ljudi se povremeno osjećaju pod stresom, potišteno ili preopterećeno. Razgovor s bliskom osobom i traženje podrške mogu nam pomoći da lakše prođemo kroz teške trenutke.

Ne upoređivati se s drugima. Na društvenim mrežama najčešće vidimo samo ono što drugi žele podijeliti, a ne cjelokupnu sliku njihovog života. Svako ima svoje okolnosti, izazove i tempo, zato je važno usmjeriti se na vlastite potrebe i napredak.

Ne koristiti alkohol, cigarete, kockanje ili druge rizične supstance i ponašanja kao način suočavanja sa stresom. Iako se može činiti da donose kratkotrajno olakšanje, ove navike mogu dodatno narušiti mentalno zdravlje i otežati suočavanje s problemima.

Kako možemo doprinijeti mentalnom zdravlju drugih?

Briga o mentalnom zdravlju ne završava na nama samima. Način na koji slušamo druge, reagujemo na njihove poteškoće i gradimo odnose može doprinijeti osjećaju sigurnosti i pripadnosti.

Možemo početi jednostavnim koracima:

• Slušajmo bez osuđivanja i bez potrebe da odmah ponudimo rješenje.
• Pokažimo razumijevanje i pitajmo osobu kakva joj je podrška potrebna.
• Izbjegavajmo umanjivanje tuđih osjećaja i komentare poput „samo se opusti“ ili „drugima je gore“.
• Ne širimo predrasude o osobama koje prolaze kroz mentalne poteškoće.
• Podržimo stvaranje sigurnih prostora u porodici, školi, na radnom mjestu i u zajednici.
• Ohrabrimo traženje stručne pomoći kada je potrebna.

Ponekad je upravo spremnost da nekoga saslušamo bez osuđivanja važan prvi korak prema traženju pomoći.

Briga o mentalnom zdravlju zahtijeva zajedničko djelovanje kroz prevenciju, jačanje podrške i osiguravanje dostupnih stručnih usluga, uz posebnu pažnju prema djeci, mladima i osobama u nepovoljnim životnim okolnostima. Važno je graditi okruženja u kojima se o poteškoćama može otvoreno govoriti, pomoć tražiti bez srama, a svaka osoba osjećati prihvaćeno i poštovano, jer nema zdravlja bez mentalnog zdravlja.

Azra Halilović

The post Svjetski dan mentalnog zdravlja 2026 appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Stručni centar za prevenciju ovisnosti objavljuje poziv za mlade od 20 do 30 godina za volontiranje u Mentorskom programu Stariji brat, starija sestra  koji mijenja živote djece, ali i volontera i volonterki.

Stariji brat, starija sestra je dugogodišnji mentorski program koji povezuje volontere i volonterke sa djecom u riziku odrastanja, uzrasta od 6 do 14 godina, s ciljem pružanja:

• emocionalne podrške,
• prijateljstva i pozitivnog uzora,
• mogućnosti za zdravo, sretno i aktivno djetinjstvo.

Kroz redovna druženja s tobom, dijete dobija priliku da razvija osjećaj pripadnosti, sigurnosti i podrške, upoznaje nova iskustva i gradi odnos povjerenja sa stabilnom i podržavajućom odraslom osobom.

Kako to izgleda u praksi?

Ako budeš odabran/odabrana, postaješ „stariji brat“ ili „starija sestra“ jednom djetetu, a tvoje obaveze uključuju:

• uvodnu edukaciju prije početka mentorskih druženja,
• redovna individualna druženja s djetetom koja zajednički osmišljavate, kao što su šetnja, razgovor, učenje, sportske, kreativne i druge aktivnosti,
• dva mjesečna sastanka podrške sa stručnim timom: savjetodavni sastanak i radionicu za volontere/volonterke,
• kontinuiranu individualnu podršku tokom trajanja volontiranja i individualni savjetodavni rad,
• mjesečne zajedničke aktivnosti za svu djecu i volontere/volonterke,
• minimalno 15 sati mjesečno aktivnog angažmana.

Ako želiš učiniti nešto značajno i društveno korisno, biti podrška djetetu kojem to može mnogo značiti, razvijati sebe, učiti i postati dio zajednice mladih sličnih vrijednosti, onda program Stariji brat, starija sestra može biti prava prilika za tebe. Važno za tebe je da ćemo se mi pobrinuti za sve troškove koje nastanu tokom druženja, što znači da dobijete svoj mjesečni džeparac kojim zajednički raspolažete.

Ko se može prijaviti?

Mladi između 20 i 30 godina koji mogu odvojiti oko 15 sati mjesečno i kontinuirano učestvovati u programu u trajanju minimalno jedne akademske godine, a počinjemo od novembra 2026.

Rok za prijave je 20. 10. 2026. godine.

Prijavi se OVDJE.

Više informacija možeš dobiti putem maila: mirela.geko@prevencija.ba ili na broj 062 765 151.

Od 2004. godine program Stariji brat, starija sestra povezuje djecu i mlade kroz odnose prijateljstva, povjerenja i podrške. Tokom više od dvije decenije stotine djece i volontera/volonterki prošle su kroz iskustvo koje često ostavlja trag mnogo duže od samog trajanja programa.

Ne moraš biti stručnjak/stručnjakinja niti student/studentica društvenih ili pomažućih struka. Važno je da imaš strpljenja, odgovornosti, otvorenosti i volje da budeš prisutan/prisutna, redovno i dosljedno, u životu jednog djeteta minimalno jednu akademsku godinu.

Implementaciju programa podržava Fondacija za podršku i razvoj mentorskih programa Stariji brat, starija sestra.

The post Postani dio promjene – budi „stariji brat“ ili „starija sestra“ jednom djetetu! appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Odrastimo zajedno je nastavni program namijenjen promociji zdravlja, pozitivnog razvoja i izgradnje ličnosti djece od prvog do četvrtog razreda osnovne škole. Program je usmjeren na cjelovit razvoj djeteta, s posebnim naglaskom na unapređenje životnih kompetencija, odnosno razvijanje i jačanje socijalnih i ličnih vještina koje su djeci potrebne za uspješno suočavanje sa svakodnevnim izazovima.

Kroz različite aktivnosti i sadržaje, djeca imaju priliku bolje upoznati sebe, razvijati pozitivnu sliku o sebi i svojim sposobnostima, učiti kako prepoznati i izraziti vlastita osjećanja i potrebe te istovremeno razumjeti osjećanja i potrebe drugih. Posebna pažnja posvećuje se razvoju komunikacijskih vještina, međuljudskih odnosa i konstruktivnog rješavanja konflikata, pri čemu djeca uče da nesuglasice prevazilaze razgovorom, dogovorom i pregovaranjem, umjesto sukobom.

Važan cilj programa jeste i osnaživanje djece da izgrade zdravo samopouzdanje i razviju pozitivan odnos prema sebi. Samopouzdano dijete koje prepoznaje vlastite vrijednosti i vjeruje u svoje sposobnosti lakše donosi odluke, izražava svoje mišljenje i postavlja granice u odnosima s drugima. Istovremeno, razvijanje sposobnosti da se odupru negativnom pritisku vršnjaka pomaže djeci da donose odgovorne odluke i da ne prihvataju ponašanja koja mogu ugroziti njihovo zdravlje i dobrobit.

Na taj način, Odrastimo zajedno ne predstavlja samo program usmjeren na usvajanje znanja, već i važan oblik podrške djeci u razvijanju vještina potrebnih za svakodnevni život. Djeca koja imaju pozitivnu sliku o sebi, znaju prepoznati i verbalizirati svoja osjećanja i potrebe, uspješno komuniciraju, konstruktivno rješavaju konflikte i mogu se oduprijeti negativnim utjecajima okoline, spremnija su da se na zdrav i samouvjeren način suoče sa zahtjevima i izazovima odrastanja. Razvijanjem ovih kompetencija djeca se osposobljavaju da svjesnije donose odluke i biraju načine ponašanja koji doprinose njihovom fizičkom, emocionalnom i socijalnom zdravlju.

Edukaciju za učitelje i učiteljice koji će provoditi Program u svojim školama održale su stručne saradnice iz Stručnog centra za prevenciju ovisnosti Sanela Pekić i Kerima Delibašić.

Šta učesnici kažu o obuci i Programu:

Alma Hajdarević, Pedagoški zavod Tuzlanskog kantona:

Socio- emocionalni razvoj djece ranog školskog uzrasta je veoma važan segment odgojno obrazovnih procesa. Upravo u tom polju će program Odrastimo zajedno pomoći nastavnicima u odgojnom pristupu i izgradnji ličnosti djece. Obuka je protekla uspješno, kolegice su pokazale visok nivo stručnosti i spremnosti na jačanje svojih kompetencija kroz današnje aktivnosti, te buduću primjenu Programa u radu. Pedagoški zavod Tuzanskog kantona će, uz koordinaciju sa Ministarstvom za obrazovanje i nauku Tuzlanskog kantona, pratiti implementaciju programa u pilot školama, te na osnovu povratnih informacija planirati daljnju, vjerujemo uspješnu saradnju po pitanju ovoga projekta.

Mirela Nukić, JU Prva osnovna škola Živinice:

Bilo mi je zaista lijepo i korisno. Došla sam s dobrom voljom i željom da naučim nešto novo, a odlazim s puno novih ideja i iskustava. Posebno su mi se dopale praktične aktivnosti, rad u grupama i razmjena iskustava s kolegama. Atmosfera je bila opuštena i pozitivna, a ono što sam naučila sigurno ću moći primijeniti u radu s djecom. Sve u svemu, jedno lijepo, korisno i inspirativno iskustvo.

The post Održane su četiri obuke za provoditelje programa Odrastimo zajedno appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Ako se odlučiš pridružiti projektu Hiljadu zašto, nekoliko zato, očekuju te zanimljivi, interaktivni i edukativni sadržaji kroz koje ćeš učiti, družiti se i razvijati nove vještine. Projekt uključuje radionice usmjerene na razvoj životnih vještina, aktivnosti u zajednici, ali i brojne zabavne sadržaje.

Ako te odaberemo, obavezan/obavezna si:

– učestvovati na treningu koji će se održati u našim prostorijama na Mojmilu, na način da je prvi dio treninga planiran za 26. i 27. septembar, a drugi dio treninga je planiran za 10. i 11. oktobar ove godine (od 9 do 17 sati uz stalno prisustvo dvije trenerice)

– učestvovati u projektnim aktivnostima u četiri-osam sati mjesečno do 30. 6. 2027.

Dinamika rada će biti planirana i dogovarana u skladu sa školskim i drugim obavezama volontera i volonterki.  Mi snosimo sve troškove vezane za volontiranje (prevoz, hrana, osvježenje, materijal za rad) a od tebe očekujemo malo tvog vremena i puno energije. Nije nam bitno jesi li prije volontirao/volontirala ili ne niti kakav imaš uspjeh u školi. Certifikat dobiješ nakon završetka projektnog ciklusa.

Prijaviti se možeš ovdje, ali te molim da pažljivo pročitaš tekst jer se tamo nalazi dosta važnih informacija.

Za sva dodatna pitanja možeš se javiti na Viber ili WhatsApp, na broj  062 959 188 (Ajna Maličbegović) ili putem Facebooka Stručni centar za prevenciju ovisnosti, Instagrama prevencija_ba. A ako želiš znati više o našem radu posjeti neku od navedenih mreža ili našu web stranicu prevencija.ba.

The post Otvoren je poziv za projekt Hiljadu zašto, nekoliko zato appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

U ovom ciklusu učestvovalo je 36 mentorskih parova, uglavnom studentice iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine i djeca iz socijalno rizičnih okruženja. Kroz individualna druženja i grupne aktivnosti, između oktobra 2025. i juna 2026. godine, gradili su odnose prijateljstva i  povjerenja koji su sigurno važni i za djecu, ali i mentorke.

Volonterke su redovno imale grupne i individualne savjetodavne sastanke, kao i radionice na kojima su radile na sebi. Stručnjaci iz različitih oblasti pomogli su im da unaprijede vještine i to od fotografije, preko mentorstva, do razumijevanja dječijih potreba i ličnog razvoja.

Posebno je zadovoljstvo kada pozovemo eksterne stručnjake koji su nekada i sami počinjali kroz svoje studentske dane kao volonterke i volonteri SBSS-a, kako bi održali radionice za rad na sebi i suočavanje sa eventualnim izazovima u volontiranju. Radionica koja je volonterkama ostala posebno upečatljiva, bila je ona koju je vodila Đana Lončarica, dipl. psihologinja, geštalt psihoterapeutkinja, porodična sistemska psihoterapeutkinja, dječja i adolescentna psihoterapeutkinja.

Kroz žive primjere, ogromno iskustvo, stručnost i empatiju, približila je volonterkama kako je i sama imala 2 mlađa brata od 2004., u prvim godinama implementacije SBSS-a u Bosni i Hercegovini, ali i kako da se nose sa eventualnim izazovima u ponašanju kod djece. Kako Đana sama navodi: „volonterke rade veoma važne stvari i ustvari djeci koja nemaju baš jednake i lagane uslove za život i rast, omogućuju im i modeliraju pozitivne stvari poput prijateljstva, dogobrog odnosa, dobre komunikacije i ustvari omogućuju djeci da ta pozitivna iskustva sutra u budućnosti pozitivno utiču na njih, da oni mogu posezati u vanjskom svijetu prema svojim vršnjacima, prema prijateljima, ali i u profesionalnom životu da prave napretke ojačanih emocionalnih i psihosocijalnih kapaciteta“.

Partnerstva koja su obogatila program

Ono što je ovaj ciklus dodatno izdvojilo jesu partnerstva s organizacijama koje prepoznaju vrijednost programa Stariji brat, starija sestra. Nakon saradnje u prethodnim ciklusima, tokom ovog ciklusa potpisan je Memorandum o saradnji s Muzejom ratnog djetinjstva, čime je saradnja formalizirana i postavljena na duže staze, a omogućava svim našim mentorskim parovima besplatan posjet Muzeju.

Djeca i volonteri klizali su zahvaljujući Hokejaškom klubu Medvjedi i Centru Skenderija, koji su obezbijedili besplatan termin, klizaljke i stručnu podršku trenera. Posjetili su i Sajam knjige, gdje su mnogi po prvi put istinski zavoljeli čitanje. Nastavljena je i saradnja s Udrugom Srce za bližnje kroz aktivnost posvećenu međugeneracijskoj solidarnosti koja je ponovo okupila djecu, volontere i starije osobe, otvarajući prostor za razmjenu iskustava koja, čini se, budi najbolje u svim generacijama.

Posebno se pamti posjeta Vijećnici, organizirana pod pokroviteljstvom Grada Sarajeva. Djeca i volonterke razgovarali su i družili se s gradonačelnikom Samirom Avdićem koji je spremno odgovarao na različita pitanja, zatim smo obišli stalne postavke unutar Vijećnice, te imali priliku da se upoznaju sa historijskim značajem Vijećnice.

Ciklus je zaokružen zajedničkim izletom, posljednjom prilikom da se grupa okupi prije zatvaranja mentorskog ciklusa, gdje smo se igrali različitih društvenih igara, odbojke, crtali…

Brojka koja govori više nego što se čini

Tokom devet mjeseci volonterke su prikupile preko 2000 sati volontiranja. Iza tog broja stoje mnogi razgovori, zajedničke šetnje, izrada nakita, sitni problemi koji su rješavani zajedno, tačnije sve ono što jednom djetetu znači da ima svoju „stariju sestru“.

Ipak, ne smijemo i ne želimo program svesti na brojke. Volonterke su djeci bile kontinuitet, sigurna odrasla osoba, neko ko dolazi, sluša, pamti i ostaje prisutan. U preventivnom radu upravo su takvi odnosi najčešće ono što pravi razliku.

Program je i ove godine pokazao koliko jedan pouzdan odnos može promijeniti tok djetinjstva, ali i koliko volontiranje mijenja same volonterke kako su same naglasile na posljednjem grupnom savjetodavnom sastanku.

Program Stariji brat, starija sestra realiziran je uz podršku Fondacije za podršku i razvoj mentorstva Stariji brat, starija sestra.

The post 2000 sati volontiranja i bezbroj uspomena za cijeli život: 22. godina programa ‘Stariji brat, starija sestra’ u Stručnom centru za prevenciju ovisnosti appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Stručni centar za prevenciju ovisnosti poziva jednu mladu osobu od 18 do 30 godina iz Bosne i Hercegovine za volontiranje u Aachenu (Njemačka) u okviru programa Evropske snage solidarnosti!

O projektu

Solidarnost s osobama s invaliditetom (Solidarity with People with Disability)
Volontiranje se odvija u organizacijama Pax christi Aachen i Vinzenz-Heim Aachen koje podržavaju inkluziju i samostalnost osoba s invaliditetom.

Šta volonteri/volonterke rade?

Bit ćeš dio tima koji:

• pomaže u svakodnevnim aktivnostima (npr. postavljanje stola, kuhanje kafe)
• organizuje slobodno vrijeme i zajedničke aktivnosti
• pruža podršku pri kupovini, kuhanju, putovanjima
• asistira osobama s invaliditetom u kretanju i komunikaciji
• učestvuje na timskim sastancima i razmjeni ideja

Trajanje i uslovi

• Volontiranje traje 12 mjeseci, a počinje čim se završi proces pripreme i dobijanja vize.
• Poznavanje njemačkog jezika nije obavezno (ali je poželjno).
• Svi troškovi su pokriveni – kurs jezika, zdravstveno osiguranje, smještaj, prijevoz i džeparac!
• Tokom cijelog procesa imaš podršku mentorice iz Stručnog centra.

Kako se prijaviti?

Prijave su otvorene do ponedjeljka, 13. jula 2026. godine, pa ne čekaj! Pošalji svoj CV i motivaciono pismo na:
ajna.malicbegovic@prevencija.ba

Sa odabranim kandidatom bit će obavljen intervju, nakon čega slijedi priprema za put i početak tvoje evropske avanture!

Želiš čuti iskustva drugih mladih?

Pročitaj priče naših bivših volontera i volonterki – možda te baš one inspirišu da napraviš svoj prvi korak!

*Program Evropske snage solidarnosti (ESC) pruža mladima priliku da volontiraju ili rade na projektima koji doprinose zajednici širom Evrope. Stručni centar za prevenciju ovisnosti akreditovan je za slanje i primanje volontera u okviru ESC programa od 2014. godine.

The post Volontiraj u Njemačkoj! appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Posebnu vrijednost susretu dala je razmjena iskustava između iskusnijih kolegica i kolega, koji program provode već duže vrijeme, i onih koji su se tek nedavno uključili u njegovu realizaciju. Kroz otvoren razgovor, učesnici su podijelili izazove, uspjehe i korisne savjete iz rada s mladima, čime su dodatno osnažili zajednicu provoditelja programa.

Evaluacija je još jednom potvrdila da je program Ko zapravo pobjeđuje? koristan, uspješan i da ostvaruje pozitivne rezultate među mladima. Učesnici su istakli da program doprinosi razvoju znanja, stavova i vještina koje su važne za prevenciju rizičnih ponašanja te da postoji potreba za njegovim širenjem na područje cijele Bosne i Hercegovine. Također, naglašeno je da program treba posmatrati kao dio šireg i sveobuhvatnog pristupa prevenciji, koji uključuje različite aktere i aktivnosti usmjerene na podršku zdravom odrastanju djece i mladih.

Kroz metaforu putovanja učesnici su imali priliku osvrnuti se na vlastito iskustvo provedbe programa. Razgovarali su o očekivanjima i motivaciji s kojima su započeli ovaj put, o najvažnijim znanjima i iskustvima stečenim tokom edukacije i pripreme za izvođenje programa, kao i o trenucima na koje su posebno ponosni u radu s djecom. Podijelili su i situacije koje su ih iznenadile, prepreke s kojima su se susretali te načine na koje su ih uspješno prevazilazili.

Susret je bio prilika i za pogled u budućnost. Zajedno su definirani naredni koraci u unapređenju i daljnjem razvoju programa, a učesnici su razmišljali o tome šta žele postići kroz svoj rad i kako vide budućnost programa Ko zapravo pobjeđuje?. Na kraju je dogovoren i novi susret naredne godine, kada će se ponovo okupiti kako bi nastavili učiti jedni od drugih, pratiti rezultate programa i zajednički doprinositi razvoju kvalitetne prevencije u Bosni i Hercegovini.

The post Program “Ko zapravo pobjeđuje?” potvrđuje svoju vrijednost u radu s mladima appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Regionalna mreža koja dugo nedostaje

Konferencija je okupila istraživače, stručnjake iz prakse i kreatore politika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije. Ovo je prvi put da se stručna zajednica iz cijele regije okupila s ciljem mapiranja stanja prevencijske nauke, razmjene iskustava i postavljanja temelja za dugoročnu saradnju. Uz domaćine Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Laboratorij za prevencijska istraživanja (PrevLab),  konferenciju su podržali Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Stručni centar za prevenciju ovisnosti iz Bosne i Hercegovine, te Agencija Europske unije za droge (EUDA), što je ovom skupu dalo i evropsku dimenziju.

Snažan program s međunarodnim predavačima

Konferenciju je prvog dana otvorio Željko Petković, pomoćnik ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za ovisnosti, koji je predstavio strateške i programske politike prema ovisnostima u Hrvatskoj. Posebnu težinu skupu dalo je plenarno predavanje dr. sc. Angeline Brotherhood iz Centra za kompetencije u ovisnostima Austrijskog nacionalnog instituta za javno zdravlje u Beču, te je jasno poručila: regija više ne može priuštiti prevencijske programe koji nisu zasnovani na dokazima. Njena poruka bila je i izazov i poziv na akciju. Značajno mjesto zauzela su i pozvana predavanja u kojima je predstavnik svake zemlje napravio kratki pregled razvoja prevencijske nauke u svojoj državi.

Drugog dana konferenciju je obilježilo predavanje prof. Douga Coatsworthа s Odjela za socijalni rad Sveučilišta u Tennesseeju, USA. Njegovo izlaganje dotaklo se ključnog pitanja koje muči praksu diljem regije, a odnosi se na to da nije dovoljno imati dobar program, već je važno kako se on provodi i koliko odgovara lokalnom kontekstu. Poruka koja rezonira svima koji su ikada pokušali implementirati “gotov” model u drugačijoj sredini. Dr. sc. Ana Kozina iz Educational Research Institututa u Sloveniji predstavila je istraživanja o socijalnim i emocionalnim kompetencijama u školama, naglasivši ulogu raznolikosti i inkluzije kao temelja za zdrave odnose u odgojno-obrazovnom okruženju.

Poster prezentacije

Uz plenarna i pozvana predavanja, konferencija je uključila i vođene poster prezentacije, u kojima su istraživači i stručnjaci iz prakse imali priliku predstaviti konkretne projekte i istraživanja. Taj način rada stvorio je prostor gdje se razmjenjuju ideje, naknadno postavljaju pitanja i sklapaju buduće saradnje.

Šta dalje?

Godine rada, projekata, publikacija i intervencija, a sada je stiglo vrijeme da se pogleda šta je dalo rezultate, a šta treba mijenjati. Istraživači iz svih šest zemalja zajedno su mapirali ostvareno, čime je po prvi put stvoren zajednički regionalni istraživački inventar.

Posljednjeg dana program je zatvorio blok o političkim i sistemskim okvirima za prevenciju. Predstavnici svake od država iznijeli su kako prevencija izgleda na razini zakona, strategija i institucija, te gdje su praznine koje treba popuniti da bi dobri programi mogli zaživjeti u sistemima, a ne ostati izolirani projekti. Na završnom panelu i u zaključcima konferencije jasno je artikulirana vizija: PREVREG nije jednokratni događaj. Cilj je izgraditi regionalnu mrežu saradnje koja će trajno poticati primjenu naučnih saznjanja u prevencijskoj nauci i javnozdravstvenim politikama, omogućiti razmjenu primjera dobre prakse te promicati savremene standarde prevencijske nauke u svim zemljama regije.

Konferencija je pokazala da znanje, volja i kapaciteti postoje – u svakoj od šest zemalja. Ono što je nedostajalo bila je platforma koja ih spaja. PREVREG je tu platformu stvorio.

The post Prva regionalna konferencija – PREVREG appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Atmosfera tokom obuke bila je izuzetno motivirajuća i interaktivna, a aktivno učešće i otvorenost grupe dodatno su doprinijeli kvaliteti rada i razmjeni iskustava. Ovakvi treninzi predstavljaju važan korak u razvoju kvalitetne i održive prevencije u Crnoj Gori i regionu, ali i priliku za jačanje međusobne saradnje stručnjaka i institucija. Stručni centar za prevenciju ovisnosti ponosan je što je doprinio širenju EUPC zajednice i jačanju kvalitetne, naučno utemeljene prevencije u regionu. 

Voditeljica obuke Jana Šekularac, Samostalna savjetnica za prevenciju bolesti ovisnosti u Opštini Bar podijelila je svoje dojmove: 

Bilo mi je veliko zadovoljstvo biti dio realizacije prvog EUPC treninga u Crnoj Gori zajedno sa kolegama iz Stručnog centra za prevenciju ovisnosti. Posebno mi je značila veoma aktivna i motivisana grupa učesnika, otvorenost za diskusiju i spremnost da kritički promišljamo o prevenciji i načinima unapređenja prakse u našim zajednicama. Povratne informacije učesnika pokazale su da postoji stvarna potreba za naučno utemeljenim pristupima prevenciji, što ovaj trening čini posebno važnim. Vjerujem da je ovo tek početak kvalitetne saradnje i razvoja „evidence-based“ prevencije u Crnoj Gori i regionu. 

Tokom dvodnevnog treninga učesnice su su stekle osnovno znanje o kvalitetnoj i djelotvornoj prevenciji ovisnosti koja je zasnovana na naučnim dokazima. Također im je trening pružio osnovne preglede standarda kvalitete koji se primjenjuju i koji su podloga za kreiranje i provođenje intervencija, kao i pregled djelotvornih intervencija u različitim oblastima kao što su porodica, škola, radno mjesto, životna sredina, lokalna zajednica i mediji. Učesnice su imale priliku razmijeniti iskustva iz prakse te razgovarati o izazovima i mogućnostima unapređenja preventivnog rada u lokalnim zajednicama. Poseban fokus bio je na važnosti evidence-based pristupa u planiranju i provođenju preventivnih aktivnosti. 

O svom učešću na obuci Danica Markolović, pomoćnica sekretara za sport i mlade u Opštini Bar rekla je: 

S obzirom da sam po struci ekonomista i ovo nije moja primarna oblast izuzetno mi se dopao način rada, stručnost trenerica i trenera i prilika da steknem nova znanja i drugačiju perspektivu o važnosti prevencije i rada sa ljudima. 

Nova energija, nova saradnja i ista misija – da EUPC raste i povezuje ljude širom regiona. 

The post EUPC stigao u Crnu Goru: Bar otvorio vrata savremenoj prevenciji ovisnosti appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Događaj je održan 28. aprila, na Svjetski dan sigurnosti i zdravlja na radu, čime je dodatno naglašena važnost sistemskog pristupa zaštiti zdravlja zaposlenih i stvaranju sigurnih radnih uslova. Aktivnost predstavlja nastavak zajedničkih inicijativa u oblasti prevencije ovisnosti u radnom okruženju.

Prezentacija i obuka okupile su učesnice i učesnike iz šest različitih gradova Zeničko-dobojskog kantona, iz ustanova sistema socijalne zaštite, zdravstva, sigurnosti i obrazovanja, ističući bitnost uključivanja privatnog sektora u ovakve aktivnosti. Jedna od tačaka današnjih diskusija je bila i bitnost podizanja svijesti menadžment nivoa u privatnom sektoru o bitnosti prevencije i značaja zdravog radnog okruženja.

U uvodnom dijelu prisutnima se obratio Amir Hasanović, izvršni direktor Stručnog centra, ističući značaj partnerstva između stručnih organizacija, institucija i poslodavaca u razvoju održivih rješenja za zdravo radno okruženje.

Poseban doprinos dala je prof. dr. sc. prim. Aida Ramić – Čatak, dr. med., pomoćnica ravnatelja za medicinske poslove i voditeljica Sektora javnog zdravstva Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, koja je predstavila rezultate istraživanja o nadzoru i zaštiti zdravlja zaposlenika u radnom okruženju u Federaciji BiH, naglašavajući ključne izazove i preporuke za unapređenje prakse.

Program obuke bio je usmjeren na konkretne potrebe poslodavaca, a učesnici su kroz interaktivne sesije imali priliku upoznati praktične alate za prepoznavanje i rješavanje problema u radnom okruženju – uključujući teme ovisnosti, mentalnog zdravlja i organizacijske podrške zaposlenima.

Obuku je vodila Ileana Šnur – Muratagić, stručna saradnica na programu prevencije ovisnosti u radnom okruženju, koja je kroz predavanja i radionice obradila ključna pitanja vezana za ulogu poslodavaca i kolega u očuvanju zdravlja zaposlenih, kao i važnost uvođenja strukturiranih programa unapređenja zdravlja.

Poseban fokus stavljen je na predstavljanje sveobuhvatnog programa koji poslodavcima nudi jasne korake – od procjene stanja, preko edukacije i razvoja internih politika, do implementacije i praćenja rezultata. Na kraju događaja svim učesnicama i učesnicima uručeni su certifikati o učešću.

Poruka događaja je jasna: ulaganje u zdravo radno okruženje nije trošak, već strateška investicija koja doprinosi produktivnosti, zadovoljstvu zaposlenih i dugoročnoj održivosti organizacija i kompanija.

The post U Zenici održana prezentacija i obuka Zajedno za zdravo radno okruženje appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.