Zadaci koje sam imao bili su najviše fokusirani na pomaganje nastavnicima koji su profesionalni cirkuski umjetnici. Organizacija je funkcionisala kao jedna vrsta škole u kojoj su djeca različitih uzrasta, ali i odrasli, pohađali svoje kurseve jednom sedmično. Ti cirkuski kursevi bili su fokusirani na treniranje učenika i učenica raznim cirkuskim i umjetničkim vještinama, kao što su žongliranje, hodanje po sajli, trapez itd. Često smo pripremali i predstave koje su izvodili članovi ovih grupa pred publikom koju su uglavnom činili njihovi roditelji i prijatelji.

Moj glavni zadatak bio je pomaganje tokom pripreme tih radionica. Radio sam s djecom od 5 godina pa sve do odraslih osoba. Ono što sam naučio tokom ovog iskustva jeste kako rad s djecom podrazumijeva posebne vještine. Potrebno je steći osjećaj za to, jer ponekad nije lako, pogotovo s djecom koja znaju imati više energije i izgubiti fokus na pripreme i zadatke. Na početku je ovo bilo veoma teško, posebno jer su sva djeca pričala isključivo francuski, a ja ga u tom periodu nisam znao. S vremenom je postajalo sve lakše i na kraju sam se osjećao dovoljno ugodno da čak i samostalno vodim radionicu.

Pored toga, važno mi je naglasiti da sam naučio nešto i francuskog jezika, što je jedno odličn ulaganje u sebe. Ono što bih posebno volio izdvojiti kao nešto vrijedno iz ovog iskustva jesu razne cirkuske vještine, ali posebno mi je drago žongliranje, koje sada mogu raditi dok se istovremeno krećem na velikoj lopti.

Kada nisam radio u organizaciji, slobodno vrijeme provodio sam s prijateljima koje sam tu upoznao, obilazeći prelijepu prirodu južne Francuske. Vrijeme je bilo sjajno, a često sam odlazio i na gradsku pijacu koja se održavala svake sedmice. Grad u kojem sam boravio bio je srednjovjekovni gradić zvan Joyeuse, i tokom proljeća sam zaista uživao šetati i posmatrati stare srednjovjekovne zidine.

Za kraj bih želio poslati poruku svima onima koji razmišljaju da krenu u ovakvu pustolovinu: nemojte se predomišljati, nećete napraviti grešku. Naprotiv, ovakvo iskustvo će vam zasigurno promijeniti život, a iskustva koja steknete ne mogu se platiti novcem. Ja sa sigurnošću mogu reći da sam se mnogo razvio kao osoba tokom ovih sedam mjeseci i zaista sam zahvalan Stručnom centru za prevenciju ovisnosti na pruženoj prilici i podršci tokom cijelog angažmana. Zaista su učinili ovaj period mog života nezaboravnim.

Više o internacionalnom volonterizmu pročitajte na ovom linku.

The post Volonterska priča – Ali Mahmutćehajić appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Agapedia je bilo veoma zabavno i prijatno mjesto. Kolegica iz centra je jednom prilikom spomenula da nikada ne znamo koliko naše riječi ili jedan čin zapravo znače djetetu, posebno jer nemamo potpune informacije o tome šta se dešava van centra. Često sam se vodila tom rečenicom. Nastojala sam sa trudom i znatiželjom pripremati zanimljive aktivnosti za djecu, te se povezati sa njima. Vodila sam radionice samostalno, naučila svirati gitaru, usavršila modeliranje balona, te osmišljavala nove ideje kako bismo iskoristili mnogborojne kreativne materijale. Stekla sam mnoga nova znanja i vještine, uključujući i neke koje nisam očekivala. Izvodili smo cirkusne tačke, gdje sam djeci pomogla savladati jednotočkaš, balansirati se na loptama i izrađivati vlastite kostime i rekvizite.

Ovo nije bio moj prvi susret sa životom u drugoj državi, tako da sam bila spremna na određene stvari, ali naravno, to je i dalje bio ulazak u nepoznato: nova država, drugačija dinamika rada, i kulturološke različitosti.

Sitnice koje uočimo u novoj svakodnevnici često nas navode na razmišljanje o razlikama među kulturama, a meni je bilo posebno zanimljivo naučiti više o društvenim normama i običajima. Sa integracijom u kulturi, dolazi i učenje jezika. Prije sam imala bazični nivo znanja njemačkog, ali unapređenje znanja i sposobnosti komuniciranja bio je važan cilj za mene tokom ovog angažmana. Svakodnevno komuniciranje sa djecom i uposlenicima na njemačkom bilo je izazovno, naročito jer su djeca izuzetno iskrena i direktna kada se napravi i najmanja greška. Samo izražavanje pred većom grupom predstavljao je dodatni izlazak iz komfor zone, ali bih nekada iskoristila priliku da djecu pitam da mi oni pomognu i tako pokušala da se dodatno povežem sa njima.

Zahvalna sam na ovoj prilici da se usavršim profesionalno i lično. Upoznavanje različitih ljudi, istraživanje predivnih mjesta i dodatna saznanja o meni učinila su ovo iskustvo dragocjenim.

O internacionalnom volonterizmu možete pročitati više na ovom linku.

The post Malo mjesto, sa puno dječijeg smijeha – Almina Bajić appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Stručni centar za prevenciju ovisnosti poziva mlade od 18 do 30 godina iz Bosne i Hercegovine za volontiranje u Aachenu (Njemačka) u okviru programa Evropske snage solidarnosti!

O projektu

Solidarnost s osobama s invaliditetom (Solidarity with People with Disability)
Volontiranje se odvija u organizacijama Pax christi Aachen i Vinzenz-Heim Aachen koje podržavaju inkluziju i samostalnost osoba s invaliditetom.

Šta volonteri/volonterke rade?

Bit ćeš dio tima koji:

• pomaže u svakodnevnim aktivnostima (npr. postavljanje stola, kuhanje kafe)
• organizuje slobodno vrijeme i zajedničke aktivnosti
• pruža podršku pri kupovini, kuhanju, putovanjima
• asistira osobama s invaliditetom u kretanju i komunikaciji
• učestvuje na timskim sastancima i razmjeni ideja

Trajanje i uslovi

• Volontiranje traje minimalno 6, a maksimalno 12 mjeseci, počinje čim se završi proces pripreme i dobijanja vize.
• Poznavanje njemačkog jezika nije obavezno (ali je poželjno).
• Svi troškovi su pokriveni – kurs jezika, zdravstveno osiguranje, smještaj, prijevoz i džeparac!
• Tokom cijelog procesa imaš podršku mentorice iz Stručnog centra.

Kako se prijaviti?

Prijave su otvorene do popunjavanja mjesta, pa ne čekaj!Pošalji svoj CV i motivaciono pismo na:
azra.halilovic@prevencija.ba

Sa odabranim kandidatima biće obavljen intervju, nakon čega slijedi priprema za put i početak tvoje evropske avanture!

Želiš čuti iskustva drugih mladih?

Pročitaj priče naših bivših volontera i volonterki – možda te baš one inspirišu da napraviš svoj prvi korak!

*Program Evropske snage solidarnosti (ESC) pruža mladima priliku da volontiraju ili rade na projektima koji doprinose zajednici širom Evrope. Stručni centar za prevenciju ovisnosti akreditovan je za slanje i primanje volontera u okviru ESC programa od 2014. godine.

The post Prilika za mlade iz BiH – volontiraj u Njemačkoj! appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

U trenutku dok sam  listala društvene mreže, neočekivano se otvorila i moja prilika. Bez velikog plana, bez puno razmišljanja – jednostavno sam odlučila da idem. To sam ozbiljno razmišljanje ostavila za kasnije.

Moja volonterska godina počela je u oktobru 2024. i trajala do septembra 2025. Pomalo je neobično vratiti se na početak i sagledati koliko novih životnih iskustava sam stekla.

Volontirala sam u Halleu (Njemačka), u  jednoj kulturnoj radionici Grüne Villa. Tu sam stekla mnogo prijatelja i bila dio brojnih kreativnih radionica. To zeleno mjesto puno je smijeha,  igre i zabave,a  nikad ne znaš ko će tog dana svratiti: dijete, tinejdžer, student ili neka nova, zanimljiva osoba.

Sasvim slučajno otvorio se novi svijet za mene. Svijet teatra. Kada sam došla, počeli su i kursevi glume za školarce. Ubrzo nakon toga, uključila sam se u jedan pozorišni projekat. Tada je i moja životna priča dobila novu scenu.

Često sam bila „majstor u pokušaju“ – od sastavljanja ormarića do raznih sitnih popravki. Najviše se pamti zidni ormarić za uloške koji sam uz pomoć moje mentorice stavila na zid . Pored toga, doživjela sam i svoje prvo kampovanje i vožnju kanjonom – iskustva koja ću dugo nositi sa sobom.

Njemački jezik sam učila spontano, kroz svakodnevne situacije. Grad Halle otkrila sam kroz šetnje, fotografije i mala otkrića na ulicama. Pronalazak ostavljenih stvari na ulici, koje često postaju novo „blago“, bio je za mene pravi kulturološki šok – a onda i hobi.

Kroz Weltwärts projekat prisustvovala sam na ukupno  pet seminara. Na njima sam upoznala druge volontere iz različitih zemalja, sa različitim iskustvima i pričama. Razmjena sa njima bila je posebno obogaćujuća.

Biti volonterka u Njemačkoj za mene je bilo nezaboravno iskustvo koje bih rado ponovila. Pored volontiranja, imala sam priliku i da putujem – zahvaljujući povoljnim kartama  obišla sam Leipzig, Magdeburg,Berlin i mnoge druge gradove.

Na kraju, shvatila sam: ako ne pokušaš, nikada nećeš znati šta sve možeš doživjeti, naučiti i kakve priče ponijeti sa sobom za buduće generacije.

——-

*Weltwärts program je razvojni politički volonterski servis Njemačkog ministarstva za saradnju (BMZ) koji omogućava mladima ljudima iz Njemačke da rade volontersku službu u nekoj od zemalja u razvoju, te mladima iz regije, uključujući i BiH, volonterski angažman na period od godinu dana u jednoj od partnerskih organizacija u Njemačkoj. NARKO-NE trenutno sarađuje s organizacijom Friedenskreis Halle.

The post Volonterske priče: Amna Babić appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Lijep pozdrav svima, ja sam Leonardo i ovo je moja volonterska priča.

U junu prošle godine, jedne večeri, sasvim sam slučajno naišao na članak pod naslovom Volontiraj u Njemačkoj. Naslov mi je probudio maštu pa sam odlučio kliknuti i otvoriti članak, ne sluteći da će mi taj jedan klik, ta jedna slučajnost, promijeniti cijelu godinu i ispuniti je predivnim iskustvima.

Tada nisam znao da se iza tog jednog klika skriva prilika koja će me oblikovati, puno toga naučiti i promijeniti način na koji gledam na svijet.

Volontirao sam u periodu od augusta 2024. do maja 2025. pri organizaciji Pax Christi u Aachenu te u ustanovi Vinzenz-Heim.

Kao volonter, imao sam čast i zadovoljstvo raditi s osobama s poteškoćama u razvoju, podržavajući ih kroz svakodnevne životne aktivnosti. Istovremeno sam imao priliku istraživati vlastitu kreativnost kroz zadatke grafičkog dizajna i promocije, učiti o demokratiji i njemačkom načinu života te usavršavati svoje fotografske vještine.

Kroz projekat sam upoznao jako veliki broj ljudi, većinom vršnjake svojih godina, koji su također odlučili investirati godinu dana svog života volontiranju u drugoj državi. Zajedno smo se družili na seminarima u Kelnu i Hamburgu te razmjenjivali informacije o projektima u kojima smo uključeni. Upoznao sam ljude koji rade u radio stanicama, vrtićima, pozorištima, cirkusima, prodavnici odjeće koju proizvode izbjeglice koje žive u Njemačkoj. Doista mogu reći da je bila prava privilegija biti okružen takvim ljudima i slušati njihove zanimljive priče i iskustva.

Ne mogu zaključiti ovu priču, a da ne spomenem i sve one divne mogućnosti koje sam imao za kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Tijekom svog volonterskog angažmana obišao sam više od 20 gradova, zahvaljujući izvrsno organiziranom željezničkom sustavu. Sve te izlete ostvario sam potpuno besplatno, koristeći mjesečnu kartu koju sam primao kroz program. U Aachenu sam okupio malu, ali čvrstu grupu prijatelja s kojima sam gotovo svakog vikenda igrao društvene igre – aktivnost koja nam je postala omiljeni oblik druženja. Budući da jako volim prirodu i šetnje, svake druge subote sam organizirao izlete u okolici Aachena. To mi je bilo jedan od najdražih načina da napunim baterije, bolje upoznam kraj u kojem sam živio te se povežem sa prirodom.

Ovaj volonterski angažman bio je mnogo više od samo „deset mjeseci u inostranstvu“. Bio je to prostor rasta, otkrivanja, povezivanja i učenja – o drugima, ali još više o sebi.

Jedan slučajni klik otvorio mi je vrata u svijet pun smislenih iskustava i susreta koje nikada neću zaboraviti. Shvatio sam da hrabrost da “klikneš”, da napraviš prvi korak, može pokrenuti lanac događaja koji ti promijene život.

Ako ti se ikada pruži prilika – iskoristi je. Nikad ne znaš gdje će te jedan klik odvesti.

—

*Evropske snage solidarnosti (European Solidarity Corps – ESC) su inicijativa Evropske unije kojom se stvaraju mogućnosti za mlade da volontiraju ili rade na projektima u svojim zemljama ili u inozemstvu koji su od koristi zajednicama i ljudima diljem Evrope. NARKO-NE je akreditirano udruženje za slanje i primanje volontera unutar ESC programa od 2014. godine.

The post Volonterske priče – Leonardo Roić appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Naziv projekta je Solidarnost s osobama s invaliditetom (Solidarity with people with disability).
Volontiranje u Pax christi Aachen i Vinzenz-Heim Aachen.

Volonteri/volonterke podržavaju inkluziju osoba s invaliditetom kroz svakodnevne aktivnosti i zadatke:

– podrška u svakodnevnim aktivnostima (npr. postavljanje stola, kuhanje kafe)
– organiziranje slobodnog vremena
– pomoć pri kuhanju, kupnji
– podrška na putovanjima, odmoru
– podrška tokom kretanja (npr. vožnja invalidskih kolica, hodanje sa slijepom osobom)
– sudjelovanje na timskim sastancima

Volonterski angažman traje 12 mjeseci, od augusta 2025. do jula 2026. Pripremni proces (priprema dokumentacije, dobijanje vize…) započinje odmah nakon odabira volontera/volonterke.

Poznavanje njemačkog jezika nije obavezno, ali jest poželjno. Svi troškovi su pokriveni (jedan nivo kursa jezika, zdravstveno osiguranje, smještaj, džeparac, prijevoz). Prije odlaska u Njemačku i kroz volonterski angažman odabrani volonter/volonterka ima kontinuiranu podršku mentorice iz NARKO-NE-a.

Prijave se primaju do 29. 6. 2025. Prijavu (CV i motivaciono pismo) poslati na mail azra.halilovic@prevencija.ba
Za više dojmova o volonterskom angažmanu pročitaj iskustva volonterki Silvane i Amele.

*Evropske snage solidarnosti (European Solidarity Corps – ESC) su inicijativa Evropske unije kojom se stvaraju mogućnosti za mlade da volontiraju ili rade na projektima u svojim zemljama ili u inozemstvu koji su od koristi zajednicama i ljudima diljem Evrope. NARKO-NE je akreditirano udruženje za slanje i primanje volontera unutar ESC programa od 2014. godine.

The post Poziv za mlade iz BiH za jednogodišnje volontiranje u Njemačkoj appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Kofer u ruci, srce puno očekivanja i karta za Njemačku. Tako je sve počelo. Iskreno, da mi je neko rekao šta me sve čeka kad sam spakovala kofer i krenula u Njemačku, vjerovatno bih se samo nasmijala. Znate onaj osjećaj kad ste uvjereni da imate plan i mislite da znate tačno šta vas čeka? E pa, zaboravite na to. Ova volonterska godina? Pokazala mi je da život ima način da iznenadi baš onda kad najmanje očekujete. Ali eto, ovdje sam, pišem o godini koja mi je donijela više nego što sam ikada mogla zamisliti.

Bio je to septembar 2023. godine kada sam stigla u grad Halle (Saale) s ogromnim koferom (koji, vjerujte mi, nisam uspjela ni pravilno spakovati) i uzbuđenjem koje se teško može opisati. Djevojka iz Bosne, s korijenima iz Ukrajine, u Njemačkoj – već sama ta činjenica zvuči kao priča koja se može pričati svima, ali stvarni izazovi tek su počinjali.

Prvih nekoliko dana bila su kao što sam i zamišljala – novi ljudi, nova kultura, novi jezik i grad pun skrivenih ljepota. Sve je išlo po planu – barem u početku. Ali, u stvarnosti, život je volio da mi priredi poneko iznenađenje. Koljeno. Da, dobro ste čuli. Vrlo brzo nakon mog dolaska, počela sam osjećati bol u desnom koljenu. Ko bi rekao da bi jedan mali zglob mogao da bude tako uporan u pravljenju problema. Prvo je to bila sitna bol, pa onda brufen za doručak, ručak i večeru (uz povremene dodatke, naravno), a onda, iznenada, doktori kažu “operacija”. I tako, dok su svi ostali volontirali, trčali na seminare i projekte, ja sam, s nogom u zraku, radila svoj mali projekat pod nazivom “opet hodati bez boli”. Da, operacija nije bila u planu, ali to je upravo ono što život donosi – neplanirane avanture.

Ali hajde da pričamo o onom što je stvarno obilježilo moj boravak u Njemačkoj, to je bila organizacija gdje sam volontirala – Kulturwerkstatt Grüne Villa. Ovo nije samo mjesto gdje se radi s djecom i mladima; to je prostor pun života, smijeha i kreativnosti. Tu sam imala priliku organizirati radionice, muzičke projekte, pa čak i pozorišne predstave. Svaki dan je donosio nešto novo. Ali, ono što je bilo posebno, to su djeca. Djeca koja dolaze u Grüne Villu su prava mala čuda – puna energije, ideja i neugasive radoznalosti. Svakodnevno sam od njih učila. Njihova strpljivost dok su mi pomagali s njemačkim jezikom, njihova kreativnost dok smo stvarali zajedno… to su trenuci koje ću pamtiti cijeli život.

Nisam očekivala da će me ta djeca toliko promijeniti. Ali svaki osmijeh, svaka njihova kreativna ideja, svaki trenutak kada su me učili njemačke riječi (i smijali se mojim greškama) – sve to me oblikovalo. Grüne Villa je bilo mjesto gdje sam, iz dana u dan, učila i o sebi. Svaki trenutak je bio nezaboravan, i tu se nisam osjećala kao volonter – bila sam dio jedne zajednice, jednog tima.

Moj život u Njemačkoj bio je pun izazova, kao naprimjer njemački jezik! Recimo samo da su mi prve sedmice bile kao da gledam film bez titlova. Ali znate kako to ide – kad vas djeca nauče svoje omiljene njemačke riječi, stvari počinju izgledati puno lakše! Njemački jezik se polako, ali sigurno, poboljšavao svakodnevnom praksom.

Eh, da, skoro da zaboravim spomenuti jedan najneočekivaniji dio cijele priče – ljubav! Volontiranje je bilo prilika da se povežem s drugima na toliko nivoa, ali nisam očekivala da će me upravo ovdje, u Njemačkoj, pronaći ljubav koja će se kasnije pretvoriti vjenčanje! Da, dobro ste pročitali. Nikada nisam mislila da će moj boravak u inostranstvu završiti tako. Udala sam se i započela potpuno novo poglavlje – još jedan dokaz da nikad ne znaš šta ti budućnost donosi. Da li sam to planirala? Naravno da ne! Ali život, kao što sam već rekla, ima način da vas iznenadi. Ovo je bio trenutak kada je moja volonterska godina postala godina novih početaka.

Ali da ne završim svoju priču samo na ovome. Moja godina u Njemačkoj donijela je puno toga i volontiranje mi je pružilo mnogo više nego što sam očekivala. Naučila sam toliko toga o sebi, o drugim kulturama i o tome koliko je važno biti otvoren prema svijetu. Nove prilike čekaju na vas samo ako im dopustite da vas iznenade.

Ono šta bih zaista željela da poručim svima koji razmišljaju o volontiranju jeste – ne bojte se neočekivanog. Volontiranje nije samo prilika da pomognete drugima, to je prilika da rastete, da se razvijate i da upoznate dijelove sebe za koje niste ni znali da postoje. Svaka prepreka – bilo da je to jezička barijera, kulturološki šok ili čak neočekivana operacija – nosi sa sobom priliku za učenje i priliku da postanete jači. Svaka godina volontiranja je jedinstvena, baš kao i svaka osoba koja kroz nju prolazi. Vaša će biti potpuno drugačija i to je upravo ono što je prelijepo.

Na kraju, želim da kažem da je ova moja godina samo jedna od mnogih, i posebna je na svoj način. Nadam se da vam se svidjela ova moja priča, a ja jedva čekam da čujem vašu! Jer svaka priča je jedinstvena!

Moja poruka budućim volonterima? Pakujte kofere, spremite se za nove izazove, pustite život da vas iznenadi i ne bojte se onog što ne možete predvidjeti. Ponekad ono najljepše dolazi baš iz onog neplaniranog – bilo da je to nova vještina, nova prijateljstva, ili čak ljubav.

Zovem se Sanela Ramović i ovo je bila moja volonterska priča. Volontirala sam u godini 2023/2024 (20. 09. 2023 – 19. 09. 2024.).
Puno vas pozdravljam, želim vam nevjerovatne avanture i sretno u pisanju svojih jedinstvenih priča!

……..

*Weltwärts program je razvojni politički volonterski servis Njemačkog ministarstva za saradnju (BMZ) koji omogućava mladima ljudima iz Njemačke da rade volontersku službu u nekoj od zemalja u razvoju, te mladima iz regije, uključujući i BiH, volonterski angažman na period od godinu dana u jednoj od partnerskih organizacija u Njemačkoj. NARKO-NE trenutno sarađuje s organizacijom Friedenskreis Halle.

The post Volonterske priče: Sanela Ramović appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

U periodu od 12. augusta 2023. do 11. augusta 2024. pridružio sam se jednoj divnoj organizaciji BirdLife Malta u okviru programa Evropske snage solidarnosti. Pridružio sam se kao član tima rezervata prirode, a bio sam zadužen da, uz glavnog upravitelja, animiram i informišem posjetitelje te pomažem u upravljanju rezervatom.

Tokom svog boravka prvenstveno sam radio u prirodnom rezervatu Ghadira poznatom i kao najveća slana močvara Malte. Moje radne obaveze i aktivnosti uključivale su: obavljanje dnevnih popisa ptica, informisanje posjetitelja o fauni, flori i upravljanju rezervatom, vođenje malih grupa u obilazak prostorija rezervata kao i bilježenje broja posjetitelja i prikupljanje povratnih informacija. Samo iskustvo volontiranja bilo je jedno od najopuštajućih, a ujedno i najstresnijih u posljednje vrijeme ali ipak sam uspio imati nula problema. Tokom jesenskog i proljetnog perioda uglavnom smo se bavili posjetiteljima, dok smo se ljeti uglavnom bazirali na upravljanje rezervatom. Dakle, dobar balans fizičkog i intelektualnog rada.

Stekao sam zanimljiva iskustva, naučio dosta o sebi i drugima. Moj tim s kojim sam radio je bio onakav kakav čitate u preuveličanim opisima poslova, ukratko savršen, a tokom volontiranja sam imao stalnu podršku.

Seminari koji su organizovani za nas volontere su bili fenomenalni. Dobili smo mnogo korisnih informacija o raznim stvarima koje možemo raditi na Malti, od linkova za sve korisne organizacije s različitim aktivnostima do korisnih mjesta za posjetiti i sl.

Stekao sam prijatelje koji će ostati sa mnom godinama ili čak desetljećima, a upoznao sam i mještane koji su me ostavili zapanjenog svojom ljubaznošću i svojim životnim pričama.

Toplo preporučujem svakoj mladoj osobi koja želi raditi u prirodi i za prirodu, da pruži priliku BirdLife Malta. Bit će to nezaboravno iskustvo. Pogotovo ako volite ptice i upravljanje staništima kao ja.

………

*Evropske snage solidarnosti (European Solidarity Corps – ESC) su inicijativa Evropske unije kojom se stvaraju mogućnosti za mlade da volontiraju ili rade na projektima u svojim zemljama ili u inozemstvu, a koji su od koristi zajednicama i ljudima diljem Evrope. NARKO-NE je akreditirano udruženje za slanje i primanje volontera unutar ESC programa još od 2014. godine.

The post Volonterske priče: Robert Mlinac appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Moje ime je Amela Nevaljalović. Imam 24 godine i dolazim iz malog grada po imenu Breza, nadomak Sarajeva.

Od oktobra 2023. do kraja maja 2024. imala sam veliku priliku da se pridružim Evropskim snagama solidarnosti kao volonterka u Aachenu, u Njemačkoj. Ovaj period bio je ispunjen divnim iskustvima i ličnim rastom, a jedan od aspekata koje sam posebno uživala u Aachenu bio je njegov jedinstveni spoj historije i modernosti. Grad je impresionirao svojom predivnom arhitekturom, bogatim kulturnim nasljeđenim i živahnim studentskim životom, stvarajući dinamično i inspirativno okruženje. Uživala sam istražujući stari grad, posjećujući predivnu Aachensku katedralu i uživajući u lokalnoj kuhinji u ušuškanim kafićima i restoranima.

Moje volontiranje odvijalo se u Vinzenz-Heimu – Centru za osobe s invaliditetom. Na početku je bilo izazovno prilagoditi se novom okruženju i specifičnim potrebama osoba s kojima sam radila. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, bila sam sretna što sam stekla nove vještine i prevazišla ove izazove. Iskustvo je bilo izuzetno nagrađujuće i pružilo mi dublje razumijevanje važnosti empatije, strpljenja i otpornosti. Rad sa posvećenim osobljem i pozitivan uticaj koji smo imali na živote stanovnika bili su zaista ispunjavajući.

Sam program mirovne službe bio je izuzetno ispunjavajući. Ipak, bilo je i izazova. Jezička barijera ponekad je bila teška za prevazilaženje, posebno u birokratskim okruženjima. Bez obzira na to, uspjela sam značajno unaprijediti svoje njemačke jezičke vještine kroz kurs koji je organizovala hosting organizacija, što je olakšalo moj period prilagođavanja.

Ukupno gledano, moje volontersko iskustvo u Aachenu bilo je transformirajuće i definitivno je proširilo moje vidike, poboljšalo moje kulturno razumijevanje i ostavilo me s trajnim prijateljstvima i nezaboravnim uspomenama.

Veliko hvala svima koji su bili dio ove avanture i učinili da se osjećam kao kod kuće.

….

*Volontiranje u okviru Evropskih snaga solidarnosti (European Solidarity Corps – ESC) je inicijativa Evropske unije za mlade od 18 do 30 godina koji žele pomoći, učiti i razvijati se u drugoj zemlji.

The post Volonterske priče: Amela Nevaljalović  appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Moje ime je Silvana, imam 23 godine i svoju volontersku dužnost sam obavljala od augusta 2023. do maja 2024. godine. Kada sada razmislim ovih 10 mjeseci volontiranja je prošlo kao brzinom svjetlosti, ali s mnogo uspomena, novih prijateljstava, smijeha, suza i putovanja. Za mene je ovo bilo jedno novo poglavlje u životu, jer sam otišla u drugu državu, odvojila se od porodice, naučila nešto novo o kulturi, ali i ono najbitnije – jezik.

Sam dolazak činio mi se stresan, jer nikoga nisam poznavala, ali sve je prošlo u najboljem redu, dočekana sam lijepo, smještena u stan, imala sam tri dana da se odmorim, a onda sam upoznala i zaposlene u Pax Christi-u (op. a. koordinatorska organizacija u Njemačkoj) koji su mi opet objasnili moje dužnosti. U tim prvim danima otišla sam sama da se upišem na kurs njemačkog jezika i prijavim u uredu za strance. Moje predznanje njemačkog jezika mi je dosta pomoglo pri sporazumijevanju s drugima, ali naravno većina ljudi poznaje engleski jezik tako da je još lakše da se nešto objasni kada na njemačkom nešto ne razumijemo. Moje volontersko iskustvo počinje u Achterstraße Vinzenz-Heim u Aachenu. Tu upoznajem osam stanovnika, koji su s posebnim potrebama i moja dužnost je bila da im napravim čaj ili kafu, da im pomognem oko pranja i slaganja veša, da se družimo, šetamo, igramo društvenih igrica, kuhamo i zabavljamo. Oni su postali moja mala porodica ovdje, jer sam najviše s njima provodila vrijeme. Svi su bili jako ljubazni od početka i svima je bilo drago što sam došla baš kod njih. Također, kolege koji tu rade su bili korektni i nisam imala nikakvih problema, uvijek smo se sve dogovarali i sa svime sam bila zadovoljna. Nakon nekog vremena počela sam sa njegom stanovnika, što je bilo nešto novo za mene, jer to nikada nisam radila. Najviše što mi se svidjelo jeste to da svaki mjesec imaju različit festival ili neki njima značajan datum. Slavili smo zajedno Božić, imali smo zabavu gdje je svako svakom kupovao neke poklončiće. Zajedno smo išli na stadion Tivoli na jedan događaj, to je njihova tradicija gdje svi imaju upaljene svijeće i pjevaju božićne pjesme i na tom događaju bude oko 25000 ljudi. U zimskom periodu grad je u božićnoj euforiji. Grad je uvijek pun ljudi koji šetaju bez obzira da li kiša pada ili je sunce, kafići i restorani su uvijek puni. Kino, pozorište, zoološki vrt, tržni centar Aquis plaza, Elisenbrunnen, Aachener Dom i Markt su mjesta koja su najposjećenija u Aachenu.

Pored volontiranja, imala sam dva seminara, prvi je bio u oktobru, a drugi krajem februara. Tu sam upoznala mnogo ljudi iz različitih država i bilo je jako zabavno čuti o svakoj državi ponešto novo, ali i o njihovim iskustvima kao volontera. Na seminarima smo mogli da kažemo svoje probleme, ako ih imamo u organizaciji ili ako nas nešto interesuje. Na prvom seminaru sam upoznala volonterku Semu iz Azerbejdžana, s kojom sam ostala u kontaktu, zajedno smo putovale do Luksemburga i do Maastrichta u Holandiji. Ovdje imamo prednost da putujemo u Belgiju i Holandiju, jer je granica s Aachenom, a ni Francuska i Luksemburg nisu daleko, pa svi koji vole da putuju i vide nešto novo imaju tu mogućnost uz pomoć DB karte koja je plaćena od strane organizacije.

Pored svega toga pronašla sam i sporednu aktivnost, krenula sam na karnevalski ples. Imala sam i prvi nastup u februaru te sam s ostalim curama proslavila karneval i preporučujem svima koji vole dobru zabavu da posjete Aachen ili Stolberg u februaru, jer je to jedno nezaboravno iskustvo koje ne možemo iskusiti u Bosni.

Na kraju smo napravili oproštajni party povodom mog odlaska, gdje sam kuhala za sve radnike i stanovnike, cure s plesa su napravile video zbog kojeg se nisam suzdržala da zaplačem.
Jedno prelijepo iskustvo koje bih ponovila bez razmišljanja. Emocije su mi bile pomiješane, bila sam tužna jer se sve brzo završilo i zbog toga što ih neću tako često viđati, ali i srećna i ponosna jer sam dokazala sama sebi da mogu uraditi sve što poželim i da ništa nije teško ako u sebi imaš ljubavi, poštovanja i na licu osmjeh.

Zahvalna porodici, prijateljima, kolegama i svim ljudima za podršku tokom volontiranja, koji su mi davali vjetar u leđa i koji su vjerovali u mene i vidjeli da sve što radim, radim da bi druge usrećila, ali i da bi sebe još više izgradila i psihički i fizički kao osobu i došla do svog cilja.

………..

* Volontiranje u okviru Evropskih snaga solidarnosti (European Solidarity Corps – ESC) – inicijativa Evropske unije za mlade od 18 do 30 godina koji žele pomoći, učiti i razvijati se u drugoj zemlji.

The post Volonterske priče: Silvana Šavrljuga appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.