Prevencija.ba Logo
Search

Putokaz u profesionalnu budućnost, Jasmina Kokić-Kocamese

Volontiranje u NARKO-NE-u na projektu Stariji brat, starija sestra bilo je za mene tada veliki izazov i pozitivno iskustvo koje ću uvijek pamtiti. Biti nekome „velika sestra“ možda zvuči nešto što se dešava spontano, nešto o čemu ne razmišljamo u svakodnevnom životu. Ali kada zakoračite u priču i projekat Stariji brat, starija sestra, to dobiva sasvim drugu dimenziju, veliku odgovornost ali i puno empatije i velike ljubavi. Kao „velika sestra“ trebate biti odgovorni, tačni, održavati dato obećanje, biti tu za “mlađeg brata ili sestru”, rješavati ili pronalaziti rješenja za neke probleme, prepreke. U isto vrijeme trebate postaviti granice što nije nimalo lako jer vas ponesu i raznorazna osjećanja, ali uvijek se vraćate na ulogu „velike sestre“ koja ima i empatiju ali sve rješava i razumom.
U projektu sam bila dvije godine i bila sam „sestra“ jednom dječaku, s kojim sam imala divan odnos. Zajedno smo „rasli“ i učili kako se snalaziti u avanturi koja se život zove. Na projektu sam imala podršku i od ostalih „starijih sestara i braće“ i bili smo kao jedna velika porodica.
Odabir mog zvanja psiholog, tada sam studirala, volontiranje na projektima, sve me usmjeravalo na pomagačku profesiju. Sada radim u drugoj državi, u bolnici gdje sam našim pacijentima sa Balkana nešto poput „starije sestre“, njihov sam prevodilac, vodič kroz liječenje teških oboljenja, podrška i osoba na koju mogu računati 24/7.