U srijedu, 14.10.2020. u Sarajevu, Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE održalo je panel diskusiju na temu Razvoj politika za socijalno uključivanje djece i mladih u riziku. Zbog trenutne epidemiološke situacije, broj mjesta uživo je bio ograničen, te se diskusija mogla pratiti i online putem Zoom platforme.

NARKO-NE se u protekle dvije godine bavi integracijom mentorskih programa u sistem socijalne zaštite, obzirom da se u dosadašnjem radu Udruženja od skoro dvije decenije upravo mentorstvo pokazalo kao jednim od najefektivnijih mjera prevencije ovisnosti kod djece i mladih koji dolaze iz rizikoskupina.
Cilj panel diskusije je bio dodatno razmatranje beneficija koje bi mentorstvo imalo sa formalnim mjestom u sistemu.

Program diskusije

Čast uvodnog obraćanja su imali izvršni direktor Udruženja NARKO-NE Amir Hasanović, kao i Katarina Vučković – voditeljica odjela za politike prema mladima i rad s mladima ispred Instituta za razvoj mladih KULT. Nakon toga je Alma Hadžiskakić, koordinatorica projekta Razvoj politika za socijalno uključivanje djece i mladih u riziku, predstavila dosadašnje rezultate i napredak.

Samu panel diskusiju je vodio prof. dr. Elmedin Muratbegović, a panelisti su bili Samir Suljagić, direktor JU Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo; Nermin Omerović, psiholog u istoimenom Centru, Tarik Smailbegović, direktor KJU Dom za djecu bez roditeljskog staranja Sarajevo, Smaragda Lučkin, stručni savjetnik za reforme u oblasti socijalne politike u Ministarstvu za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo, Sektor za socijalno planiranje te Azem Mujan, bivši inspektor za socijalnu i dječiju zaštitu.

Muratbegović je istakao kako je mentorski program Stariji brat, starija sestra naslonjen ne samo na puko prepoznavanje rizikofaktora kod djece i omladine, nego se pojavljuje i kao stručni tretman i odgovor na prepoznati rizik.

Suljagić je panelistima iznio statističke podatke JU Kantonalni centar za socijalni rad, koji se pored osoba opće prepoznatih kao dijelom rizikoskupine zbog ekonomske ili porodične situacije, odnose i na osobe s poteškoćama i invaliditetom kojih Centar broji više hiljada. Ističe nemogućnost javnih institucija da pristupe svakom od ovih individua u statistici pojedinačno na adekvatan način.

Omerović je potvrdio koliki se ogroman pritisak nalazi na Socijalnoj službi obzirom na dijapazon posla koji se zahtijeva. Lučkin je također iznijela statističke podatke is sopstvenog sektora koji nalažu da je preko 30.000 osoba u 2019. godini ostvarilo pravo na neki vid zaštite. Tvrdi da se socijalne potrebe građana ne mogu zadovoljiti kroz materijalne nadoknade, nego kroz usluge – kojih trenutno manjka.
Kroz suradnju s volonterima iz nevladinih organizacija, do sada je preko 150 djece iz ovog Centra bilo uključeno u neki vid mentorskog programa, te niti jedno od evidentiranih “polaznika” iz rizikoskupina do sada nije imalo nikakav krivični prekršaj, što se smatra velikim uspjehom i konfirmacijom u praksi.

Mujan je istakao propuste koje trenutni sistem ima prilikom pokušaja samostalnog pružanja usluga obzirom na date kapacitete. Smailbegović je govorio kako iz osobne perspektive nekoga tko je bio volonter u NARKO-NE- u, tako iz perspektive dječijeg doma.

Program pratim zadnjih deset godina, mnogi moji studenti su bili dio njega i mislim da je kvalitativno drugačiji od drugih jer je obogaćen sadržajem koji upućuje mlade u pravilnu organizaciju njihovog slobodnog vremena, a slobodno vrijeme je jedan od osnovnih kriminogenih faktora za antisocijalno ponašanje. To je samo od sebe dovoljan razlog da se ovakav program ozbiljno razmotri u sistemu. Panelisti su danas istakli veliki značaj inovacija u polju socijalne zaštite. Ovo je idealan primjer modela koji bi se, uz dorade u nekom pravnom kontekstu, sprovodio s djecom koja nisu izvršila nešto što bi se klasificiralo kao krivično djelo, ali su u dovoljno velikom riziku da ga počine, ako se ne pojavi varijabla mentora, odnosno – Stariji brat, starija sestra. – Muratbegović

Sa aspekta nekoga tko rukovodi Kantonalnim centrom za socijalni rad, bilo mi je zanimljivo da vidim zapažanja i promišljanja kolega – socijalnih radnika koji su direktno uključeni u rad sa datom kategorijom naših korisnika te utjecaj uključenja nevladinih organizacija u isti. Neke pokazatelje nisam ni ja znao, naročito ovaj dio koji se odnosi na emociju koju su izrazili stručni radnici, te podcrtane benefite koje predvidimo sred opterećenja drugim poslovima. Nije nimalo zanemariv broj naših uposlenika koji su prošli rad u programu, kao ni činjenica ogromnog broja djece koji su prošli kroz program. Moje praktično iskustvo govori da ne znam niti jedan program u BiH koji je ovoliko dugo opstao na tržištu socijalnih usluga a da u isto vrijeme još uvijek privlači ovoliku pažnju. – Suljagić

Ja sam kvalitet programa prepoznao na nekom ličnom nivou kroz sopstveni rad i zalaganje. Moja starija kćerka je također volonterka u NARKO-NE-u. Na panel diskusiji je dobro prepoznato ono što smo radili sve ove godine i nijansirane su one stvari koje su možda bile nedorečene, a koje će stručnoj javnosti približiti kvalitet onoga što se zove programom Stariji brat, starija sestra, odnosno mentorski rad jedan na jedan, kao i disperzija benefita koje dobivaju i dijete, i porodica, i sam volonter. U tome je ovaj način rada jedinstven. – Omerović

Panel diskusija je logičan slijed i drago mi je da je održana u ovom okviru kada su uslovi dosta teški. Bitno je bilo osvrnuti se na zaključke, benefite i pohvale koje bi ovakva usluga nudila. Po meni je ključ kvalitetnog djelovanja vršnjačka edukacija jer su volonteri djeci puno bliži i mogu da lakše steknu krug povjerenja koji će omogućiti neki prirodni tok odnosa, baš kakav bismo vidjeli kod brata i/ili sestre. – Smailbegović.

Zaključci diskusije

Iskustvo u praksi kaže da je vršnjačka edukacija jedan od najboljih pristupa prevenciji ovisnosti kod djece i mladih. Državnim institucijama bi posao bio olakšan da se pravilnikom pokrije i aplicira u sistem socijalne zaštite ono što NARKO-NE već godinama radi. Program SBSS-a je sadržajem i duhom već zadovoljio sve one kriterije koji su neophodni za rad sa djecom u riziku. Za razliku od špekulacija, postoji trocifren broj djece koja su već prošla kroz program i pokazala dobar rezultat.

Program se već nameće kao sistemski odgovor za trenutnu ograničenost kapaciteta socijalnih službi, a sekundarni benefit je unapređenje volontera koji rade kao mentori – a koji kroz program stupaju u cipele predstručne javnosti. Sljedeći korak bi bio pristupanje integraciji programa u skladu sa trenutnim zakonima i propisima – sa konačnim ciljem da se isti i izmijene.

Emina Sarajlić

*Projekt Razvoj politika za socijalno uključivanje djece i mladih u riziku podržava Institut za razvoj mladih KULT i Ambasada Kraljevine Švedske u BiH.