Odrastanje je tema o kojoj su razgovarali volonteri i volonterke u programu Stariji brat, starija sestra na radionicama održanim 12. i 19. 04. 2022. godine u prostorijama KJU Porodično savjetovalište i NARKO-NE-a. Voditeljica radionice Kerima Delibašić, željela je s mladima razgovarati o njihovom mišljenju i strahovima u vezi s odrastanjem. Cilj radionice je bio da se volonteri i volonterke suoče sa svojim strahovima i shvate koje su to prednosti, a koje mane odrastanja kao i to kako znamo da smo odrasli, šta je to što definiše odraslu osobu. Znamo da je odrastanje tema o kojoj se uvijek vodi velika diskusija u kojim godinama je osoba zrela i odrasla, kao i što postoji fraza da neke osobe nikada „ne odrastu“. Iz svega spomenutog možemo zaključiti da je odrastanje proces koji traje, ono je izrazito važno jer je ključno u formiranju odrasle osobe. Vrijeme koje prolazi, a da i ne primijetimo, je pokazatelj toga koliko smo stvari mogli iskoristiti u trenutku, a nismo. Razgovarali smo s Kerimom kako ona vidi odrastanje i zašto je odabrala ovu temu za radionicu i na koji način ova tema može pomoći volonterima i volonterkama u radu s djecom. Kerima je podijelila sa nama da je željela razgovarati s mladima o tome kako vide prelazak iz strukturiranog života do etape kada treba da se brinu sami o sebi:
Smatram da će ova tema biti važna volonterima i volonterkama u radu s djecom jer i sama djeca prolaze kroz ove faze odrastanja. Volonteri će moći pokazati sebe, da koliko god izgledali stariji i odrasli nemaju sve riješeno i isplanirano kako djeci izgleda, kao i to da se kod odraslih ljudi stvara strah i tjeskoba i da se i odrasli osjećaju izgubljeno što je sasvim uredu. I važno je znati da ne postoji period života gdje nam je sve jasno i gdje će nam biti jasno šta odrastanje znači.
Volonteri i volonterke su imali zadatak da poredaju prioritete u životu od najvažnijih do manje važnih, koje su poslije upoređivali s drugim prioritetima kako bi došli do zaključka čemu najviše poklanjaju pažnju i šta je to čime se vode kroz život. U skladu s tim pitali smo volonterku Aminu Rahić, studenticu psihologije na Filozofskom fakultetu, koje su to emocije koje je u njoj izazvala radionica, kako se osjećala i da li je prije razmišljala o odrastanju, te šta je to što će prenijeti s radionice na svog mlađeg „brata, sestru“:
Mislim da spremnošću da priznamo prvo sebi a onda i drugima svoje mane i vrline kao i unutrašnje sukobe, mi odrastamo. Smatram da radom na sebi indirektno, koliko je to moguće, pomažem djetetu da i ono osnaži sebe i zdravo odraste. Dodala bih još da niko od nas ne zna sve tačne odgovore i da ne postoji samo jedan ispravan odgovor da li smo spremni i kada postajemo odrasla osoba.
Zaključak cijele radionice možemo izvući iz teorije Louisa May Alcott-a koja glasi: Ne pokušavaj me natjerati da odrastem prije svog vremena.
Ajsela Kučinar
