Snježni vikend nije spriječio volontere i volonterke u programu Stariji brat, starija sestra da održe planirani izlet na Igman i posjetu Planinarskom domu Čavle u nedjelju 27.02. U ranim jutarnjim satima volonteri i volonterke sa „svojim mlađim bratom ili sestrom“ uputili su se na jednodnevno druženje u prirodi. Cilj ovog druženja bio je spojiti sve volontere/volonterke i djecu kako bi se bolje upoznali, zbližili i družili, a također cilj je bio razvijati različite vještine kod djece i učiti o timskom radu. Izlet su isplanirali volonteri koji su u grupnim aktivnostima, naporno su radili i osmislili različite aktivnosti za izlet uz pomoć koordinatorica programa. S obzirom na to da su djeca različitih uzrasta bilo je važno osmisliti i rasporediti aktivnosti tako da svima budu prilagođene i da svi podjednako uživaju u igricama.
Sukejna Imamović studentica Filozofskog fakulteta na odsjeku za Predškolski odgoj kaže kako je bio izazov preuzeti na sebe odgovornost u kreiranju izleta, ali da je danas jako ponosna na cijeli tim s onim što su pripremili:
S obzirom na to da je zimski period najbolja opcija nam je bila planinski izlet. U planiranju smo imali na umu da je svako dijete različito i trudili smo se organizovati aktivnosti tako da svi budu uključeni. Drago mi je što su djeca učestvovala u svim izazovima, što im je bilo zanimljivo i što su sretna. Uživala su u igri i druženju s volonterima što znači da smo ispunili cilj.
Koordinatorice i volonterke/volonteri su se trudile vrijeme planirano za izlet iskoristiti što produktivnije i zabavnije za svu djecu. Prvi dio druženja bio je baziran na grupnim aktivnostima između volontera i djece u planinarskom domu, djeca su s volonterima crtali, bojili, igrali se društvenih igara i odmorili od svega uz ukusni ručak. Drugi dio bio je namijenjen dječjim radostima vani: sankanju, grudvanju i pravljenju Snješka Bijelića. Djeca su podjednako uživala u svim aktivnostima što se moglo vidjeti na njihovom izrazu lica. Proveli su dan veselo, drago im je što su upoznali toliko novih prijatelja, najviše su se obradovali snijegu koji im je omogućio sankanje, a s nestrpljenjem čekaju novo druženje i ponovni susret.
Senida Hadžić studentica Filozofskog fakulteta na odsjeku za Psihologiju je „starija sestra“ šestogodišnjoj djevojčici s kojom se individualno druži, a prvi put su na zajedničkom, grupnom izletu. Senida je podijelila s nama svoje utiske o izletu i o tome kakva su njena očekivanja bila, da li su ispunjena i smatra li da su ovakva druženja bitna za dalji rad s djecom.
Na početku izleta bila sam malo zabrinuta jer nam je ovo prvi zajednički izlet, nisam znala kako će se situacija odvijati pa u skladu s tim nisam imala velika očekivanja, međutim kako je vrijeme prolazilo prezadovoljna sam bila organizacijom i atmosferom koju su donijeli volonteri i volonterke i djeca. Mislim da je ovo druženje savršena ideja za odmor i relaksaciju kako za nas volontere poslije ispita tako i za djecu gdje su mogli da pokažu svoje emocije i izbace višak energije. Moja djevojčica je bila prezadovoljna izletom jer je upoznala nove drugare. Kad je saznala da idemo bila je uzbuđena, pogotovo dva tri dana pred izlet. – Senida Hadžić
Za igru se često kaže da je mnogo lakša od učenja, ali je igra ozbiljno učenje jer je upravo ona najveći „zadatak“ djetinjstva. Mi vjerujemo u viziju da su djeca vojska najjača te, zbog toga činimo sve za jedan osmijeh naših mališana.
Ajsela Kučinar