Druženja mlađe i starije “braće i sestara” u programu Stariji brat, starija sestra

Kada tek ugledamo jedna drugu, obavezno mi potrči u zagrljaj i onda uslijede pitanja poput: „Gdje prvo idemo? Na koju stanicu trebamo izaći? Koliko ćemo se zadržati tu? Gdje idemo nakon toga?“ i tako slična pitanja koja me uvijek razvesele, jer je to ona – moja mlađa „sestra“, koja je prethodnih sedam dana željno iščekivala naše druženje, uz osmijeh je s nama podijelila starija „sestra“ Lamija Habibović, koja se sa svojom djevojčicom druži nešto duže od godinu dana.

Način druženja s djecom u riziku, koji se razvija kroz program Stariji brat, starija sestra, predstavlja ključan korak u stjecanju povjerenja i jačanju veza, koje će oblikovati njihovu budućnost. U Programu je posebna pažnja posvećena odabiru volontera/volonterki koji će imati ulogu starijeg „brata“ ili starije „sestre“, a sve kako bi djeca, uključena u Program, na najbolji način uživala u čarima, koja im se pružaju. Značajnu ulogu u povezivanju volontera/volonterki i djeteta, na samom početku volontiranja, igra razgovor sa samim volonterom i njegovim poimanjem uloge starijeg „brata“ ili starije „sestre“, a onda i rad sa stručnjacima, koji poznaju dijete i znaju kakav karakter volontera bi najbolje odgovarao određenom djetetu. Važnost takvog djelovanja ogleda se u činjenici da ta interakcija između njih predstavlja temelj emocionalne povezanosti, koja obogaćuje istovremeno i volontera i dijete. Tokom njihovih zajedničkih susreta, a koja mogu trajati najduže četiri godine (Standardi za implementaciju programa Stariji brat, starija sestra) , djeca stječu osjećaj sigurnosti i povjerenja, dok volonteri razvijaju empatiju i razumijevanje, što doprinosi njihovom osobnom razvoju. Kroz zajednički rad i igru, djeca se uče vrijednostima kao što su prijateljstvo, saradnja i uzajamna podrška, dok im volonteri pružaju, ne samo svoje vrijeme, već i svoje srce i pažnju, a to je upravo ono što im treba.

Smatram da je naša uloga takva da uvijek budemo tu za njih i da nastojimo raditi na tome da oni shvate koje su to prave životne vrijednosti. Ja sretna i zahvalna ulazim u drugu godinu volontiranja i ne planiram stati sve dok svoju mlađu „sestru“ ne ispratim u srednju školu, a nakon toga, sigurna sam da ćemo nastaviti graditi naše prijateljstvo i uživati u svemu što nam život donosi, naglasila je Amina Likić, volonterka koja je svoju ulogu starije sestre preuzela prije godinu dana i sa svojom mlađom „sestrom“ kreira sretne trenutke djetinjstva, kakvo svako dijete i zaslužuje.

Često se dešava da je prvih nekoliko mjeseci druženja, a kod nekih je to i duže, atmosfera ispunjena nestrpljenjem, ali i neizvjesnošću, jer se i dijete i volonter nalaze na početku zajedničkog putovanja, koje obećava promjenu i nadu. Ovi uvodni trenuci, ma koliko trajali, nose sa sobom veliku težinu, upravo zbog stvaranja načina na koji će se odvijati sve njihove buduće interakcije. Na taj način stvara se sigurna i podržavajuća sredina, koja će omogućiti djetetu da se otvori i oslobodi strahova, koji su ga do sada sputavali.

Kada bismo počeli od nas samih, razumljivo je da svima nama prijateljstvo i povjerenje, kao jedni od ključnih čimbenika života, predstavljaju nešto što se ne dostiže tako lahko. Zapitajmo se kako onda izgleda put izgradnje ta dva važna faktora između, s jedne strane volontera kao mlade ambiciozne osobe, željne pružanja ljubavi i činjenju dobra i s druge strane djeteta, koje, ma koliko nastojalo biti hrabro i sretno, sa sobom ipak nosi određene negativne životne situacije ali je, koliko-toliko, spremno u svoj život pustiti osobu kojoj će, kroz određeni period, pokloniti svoje povjerenje.

Itekako sam primijetila na samom početku da se ne osjeća ugodno da sa mnom dijeli sve što joj se dešava u životu i to sam smatrala da je nešto sasvim uredu i prirodno, obzirom da se još uvijek ne poznajemo dovoljno, jer sam ja njoj stranac sa kojim povremeno provodi određeno vrijeme i bez obzira koliko nama bilo lijepo na druženju, ona ne osjeća potrebu da sa mnom dijeli takve neke stvari. To je trajalo nekih par mjeseci, ja nisam htjela pokazivati nikakvu negativnost nego sam pustila vremenu i našim trenucima da učine svoje. To se pokazalo kao veoma dobra odluka jer smo nakon tih par mjeseci došle u situaciju da ona mene, ničim izazvana, jedan dan zove i sa uzbuđenjem i srećom u glasu mi govori da je za kraj školske godine ostvarila odlične rezultate u školi i da je izabrana za predsjednicu razreda za iduću godinu. Dakle imala je potrebu da tu sreću podijeli sa mnom, što je meni bilo neopisivo drago jer sam vidjela da za nas počinje drugačije vrijeme, ono u kojem ćemo graditi prijateljstvo i povjerenje, a ja sam tu da joj dokažem da sam prava osoba koju je za to odabrala, ispričala nam je Lamija, prisjećajući se početaka druženja sa svojom mlađom „sestrom“, sa kojom je, nakon određenog perioda, izgradila odnos u kojem jedna drugoj s lakoćom dijele svoje misli, što je za Lamiju, kako kaže, pokazatelj da je uspjela i ali i dalja motivacija da njih dvije nastave graditi svijet ispunjen mirom, srećom i ljubavi.

Za kraj, zanimalo nas je šta je to na što starija „braća i sestre“ prvo pomisle kada je riječ o programu Stariji brat, starija sestra, na što nam je Lamija odgovorila da su to mir, radost i ljubav, a jedna od mnogobrojnih posebnosti ovog programa je i to što na sasvim drugačiji način stvara neraskidivu vezu između volontera i djeteta – ne znam da postoji bilo šta slično nečemu ovakvom.
Želeći prenijeti svoje najiskrenije emocije, Amina nam je rekla: Prvenstveno želim reći da sam počela volontirati kada sam pročitala izjavu da „ko želi da se riješi oholosti i sebičnosti da pomiluje jetima (siroče) ili nahrani gladnog“, a kroz druženje sa mojom mlađom „sestrom“ i ostalom mlađom „braćom i sestrama“ na zajedničkim druženjima, shvatam da su više oni učinili za mene, nego ja za njih. Puno puta sam se potresla nad njihovim sudbinama, poslije kojih se ta ista djeca ponovo smiju i igraju. Mislim da je za to potrebna velika snaga i drago mi je da zbog svih tih traumatičnih iskustava oni nisu izgubili volju da se smiju i voljela bih da baš ja budem jedan od njihovih razloga i dalje za njihov smijeh, razonodu i sreću.

*Program Stariji brat, starija sestra provodi se uz podršku Fondacije za podršku i razvoj mentorskih programa Stariji brat, starija sestra, a realizuje se i u drugim gradovima u Bosni i Hercegovini na identičan način.

Amila Ibrahimović