Strategija za prevenciju ovisnosti je sveobuhvatan planski dokument koji usmjerava buduće aktivnosti u Federaciji BiH s ciljem smanjenja rizika i negativnih posljedica povezanih sa ovisnostima. Ona obuhvata prevenciju ovisnosti o psihoaktivnim supstancama (alkohol, duhanski proizvodi i druge supstance), ali i ponašajnim ovisnostima, poput igara na sreću, prekomjernog korištenja interneta i drugih oblika kompulzivnog i rizičnog ponašanja.

Glavni cilj Strategije je uspostavljanje sistematskog i sveobuhvatnog pristupa prevenciji ovisnosti, kroz koordiniran rad institucija, organizacija i lokalnih zajednica. Strategija je usklađena s evropskim i međunarodnim standardima te se temelji na naučno utemeljenim i dokazano učinkovitim praksama prevencije.

Šta konkretno znači njeno usvajanje?

Usvajanjem Strategije stvoren je dugoročni okvir djelovanja za narednih deset godina, koji omogućava zajedničko planiranje mjera, programa i budžetskih prioriteta u oblasti prevencije ovisnosti na nivou Federacije BiH.

Poseban fokus stavljen je na provođenje preventivnih programa koji su naučno dokazani kao učinkoviti, a koji se ne zasnivaju na zastrašivanju, već na razumijevanju problema ovisnosti, jačanju zaštitnih faktora i smanjenju rizičnih faktora kod pojedinaca. Cilj je smanjiti praksu provođenja neprovjerenih aktivnosti i intervencija koje se često realizuju prema principu „bolje išta nego ništa“, jer takvi pristupi ne samo da ne donose korist, već mogu proizvesti i dodatnu štetu.

Preventivne aktivnosti i programi trebaju se provoditi u svim životnim okruženjima u kojima ljudi provode vrijeme – u školama, porodicama, na radnim mjestima, u lokalnim zajednicama, kroz medije, ali i kroz unapređenje javnih politika i zakonskih rješenja koja smanjuju dostupnost rizičnih okidača i štite zdravlje stanovništva.

Ovaj strateški dokument postavlja temelj za razvoj i unapređenje prevencije ovisnosti u Federaciji BiH u narednoj deceniji, s ciljem osiguravanja dugoročno efikasnih i održivih preventivnih pristupa. Stručni centar za prevenciju ovisnosti nastavit će pružati stručnu i savjetodavnu podršku u procesu implementacije Strategije.

The post Šta znači usvojena Strategija za prevenciju ovisnosti u Federaciji BiH 2025–2035 appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Zloupotreba sredstava ovisnosti može dovesti do raznih negativnih posljedica po zaposlenike: izostajanja s posla, kašnjenja, umora, gubitka posla, bolesti te povećanih zdravstvenih troškova. Osim toga, prisustvo psihoaktivnih supstanci na radnom mjestu negativno utiče na sigurnost, povećava nivo stresa i pogoršava međuljudske odnose i raspoloženje – i kod korisnika psihoaktivnih supstanci i kod onih koji ih ne koriste.

Iako nijedna profesija nije zanemariva, ova situacija je posebno zabrinjavajuća u zanimanjima gdje su zaposlenici odgovorni za zdravlje i sigurnost drugih ljudi, jer konzumacija psihoaktivnih supstanci u tim slučajevima može imati ozbiljne, pa i po život ugrožavajuće posljedice.

Prema procjenama, između 5% i 20% radno aktivnog stanovništva u Evropi ima ozbiljne probleme s korištenjem alkohola ili droga. Takvi problemi povećavaju rizik od povreda na radu, incidentnih situacija, narušene radne etike te mogu dovesti do smanjene produktivnosti, loše kvalitete usluga i grešaka u radu.

Uzroci konzumiranja alkohola ili droga na poslu često su povezani s radnim, socijalnim i ličnim faktorima. Među radnim uzrocima izdvajaju se teški fizički i neugodni radni uslovi (hladnoća, dugo stajanje, ekstremni napori), nezadovoljstvo poslom, neredovno radno vrijeme i rad u smjenama. Socijalni faktori uključuju slabu podršku kolega, ograničenu slobodu odlučivanja i stresne radne okolnosti. Zaposlenici u okruženjima visokog pritiska i konkurencije ponekad koriste različita sredstva za poboljšanje kognitivnih sposobnosti kako bi povećali radnu učinkovitost.

Prevencija u radnom okruženju jednako je važna kao i u svakom drugom životnom okruženju. Organizacije, ustanove i kompanije trebaju ulagati u zdravlje i dobrobit svojih zaposlenih. Istraživanja pokazuju da je povrat uloženog u sigurnost i zdravlje na radu otprilike dvostruko veći za poslodavce.

Pored zdravstvenih koristi, postoje i snažni ekonomski razlozi za visoku razinu zaštite radnika. Troškovi nesreća i bolesti povezanih s radom za ekonomiju EU-a, godišnje iznose više od 3,3 % BDP-a – oko 460 milijardi eura (procjena za 2019). Iako je stvarna cijena za ljudsku dobrobit nemjerljiva, dobra praksa u oblasti sigurnosti i zdravlja na radu doprinosi većoj produktivnosti, konkurentnosti i održivosti organizacija.

*Udruženje NARKO-NE i Zavod za javno zdravstvo FBiH kroz kampanju „Profesionalnost nema promila. Imaš odgovor(nost)“ nastoje senzibilizirati poslodavce za kreiranje zdravog radnog okruženja i uticati na stavove, norme i ponašanja zaposlenika u vezi sa konzumiranjem alkohola na radnom mjestu.

*Na vizualima su prikazana zanimanja koja značajno utiču na zdravlje i dobrobit drugih ljudi, zbog čega je odgovorno ponašanje bez konzumacije psihoaktivnih supstanci od ključne važnosti. Za potrebe kampanje je korišten samo jedan rod u određenom zanimanju radi jednostavnijeg prikaza, pri čemu je jasno da se odnosi na sve rodove.

Ileana Šnur-Muratagić

Pročitaj više: Kako pomoći kolegi/kolegici ako primijetite da zloupotrebljava alkohol na radnom mjestu

The post Profesionalnost nema promila. Imaš odgovor(nost) appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Zabrinutost za kolegu koji pokazuje promjene u ponašanju može biti teška, posebno ako posumnjate na zloupotrebu alkohola ili drugih psihoaktivnih supstanci. Iako niste odgovorni za rješavanje problema, kao kolega ipak imate važnu ulogu.

Kolege su često prve koji primijete kada neko iz tima ima problema sa ovisnošću. Ključ je ponuditi podršku, preporučiti promjene, ali i zadržati vlastite granice. Dugotrajno tolerisanje problema te preuzimanje tuđe odgovornosti može omogućiti da se nezdravi obrasci još više prodube.

Prekomjerna konzumacija alkohola ili droga, kao i druga ovisnička ponašanja, često su povezana s problemima u odnosima, finansijskim dugovima, zdravstvenim poteškoćama ili kršenjem zakona. Iskustva pokazuju da se okolina ovisne osobe često ponaša na sličan način: razgovara o osobi, ali ne s njom; prikriva greške; skreće pogled; umanjuje ozbiljnost situacije. Iako vođene dobrim namjerama, takve reakcije mogu problem dodatno pogoršati.

Nije neuobičajeno da osoba kojoj se ukaže na problem negira postojanje poteškoće, umanjuje je, postaje defanzivna ili izbjegava daljnji kontakt. Ipak, nemojte da vas to obeshrabri – aktivan i konstruktivan pristup mnogo je vjerojatniji put ka pozitivnoj promjeni nego ignorisanje problema.

Šta možete učiniti:

• Ne preuzimajte tuđe zadatke niti prikrivajte greške.
• Pazite na vlastite granice stresa i ne dozvolite da vas preplave tuđi problemi.
• Razgovarajte otvoreno i kolegijalno – podijelite svoja zapažanja, izrazite zabrinutost i ponudite podršku.
• Ako se situacija ne mijenja, obratite se nadređenom, HR odjelu ili internom savjetniku.
• Ako je neko na poslu pod uticajem alkohola ili droge i ugrožava druge – obavezno obavijestite pretpostavljene
• Ne postavljajte dijagnoze – fokusirajte se na konkretna ponašanja i njihov uticaj na tim i radnu atmosferu.

Zloupotreba psihoaktivnih supstanci može se javiti u bilo kojoj profesiji. Na poslovima koji direktno utiču na zdravlje i sigurnost drugih, apsolutna trezvenost je od ključnog značaja. Zaposleni koji ugrožavaju sebe ili druge moraju biti isključeni sa radnog mjesta.

Za razliku od rukovodilaca, zaposlenici nemaju zakonsku obavezu reagovanja, osim ako postoji direktan rizik za druge ili kompaniju – tada može postojati obaveza informisanja iz lojalnosti prema poslodavcu. Bez obzira na pravne aspekte, iskren razgovor i iskazivanje brige mogu biti važan podsticaj promjeni. Konačna odgovornost, međutim, uvijek leži na osobi koja ima problem. Kao kolega, možete biti važna podrška, ali niste odgovorni za rješavanje problema. Pazite na svoje granice, tražite pomoć kad vam je potrebna i djelujte pravovremeno – u interesu cijelog kolektiva.

Kako se pripremiti za razgovor?

Razgovor o potencijalnoj ovisnosti je osjetljiv i zahtjeva pripremu:
• Zapišite svoja konkretna zapažanja
• Isplanirajte kako započeti razgovor.
• Osigurajte sigurno i mirno okruženje.
• Koristite izraze poput: Zabrinut/zabrinuta sam jer…, Primjećujem da se nešto promijenilo…

Ne očekujte brzu promjenu. Ponudite podršku, ali ne preuzimajte ulogu terapeuta – ostanite u ulozi kolege/kolegice. Ako nakon razgovora nema poboljšanja, situacija se pogoršava ili osjećate preveliki lični stres, obratite se nadređenima, HR odjelu ili stručnim savjetnicima. Ako primijetite napredak – pohvalite i ohrabrite kolegu, ali budite svjesni da je moguć recidiv. Nastavite pružati podršku, ali ne preuzimajte tuđu odgovornost.
Zapamtite, čak i dobronamjerne reakcije mogu nenamjerno pogoršati situaciju. Tipične zamke uključuju preuzimanje odgovornosti umjesto osobe koja ima problem, prikrivanje grešaka i opravdavanje ponašanja. Takvi postupci mogu produbiti ovisničko ponašanje i narušiti timsku dinamiku.

Ileana Šnur-Muratagić

The post Alkohol i droga na radnom mjestu: šta (ne) trebate raditi appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Na razvoj problema mogu utjecati faktori poput lake dostupnosti alkohola ili droga, loših radnih uslova, visokog stresa te organizacijske kulture koja toleriše konzumaciju. Stoga je ključno da kompanije prepoznaju vlastite izazove i uvedu mjere usmjerene na poboljšanje radnog okruženja, čime se smanjuje rizik od razvoja ovisnosti.

Uspješne organizacije razvijaju sveobuhvatne politike koje obuhvataju prevenciju, edukaciju, tretman, rehabilitaciju i reintegraciju zaposlenika koji imaju poteškoće s ovisnostima. Takve politike se ne temelje na kažnjavanju, već na razumijevanju da se radi o zdravstvenom problemu koji zahtijeva podršku i liječenje.
Menadžeri i supervizori trebaju biti obučeni da prepoznaju rane znakove problema te da znaju kako postupiti ukoliko posumnjaju na zloupotrebu alkohola ili droga. Dok velike kompanije često imaju pristup stručnjacima i odjelima za ljudske resurse, u manjim preduzećima tu ulogu često preuzima direktor ili šef. Ipak, bez obzira na veličinu organizacije, jasna politika o psihoaktivnim supstancama donosi brojne prednosti – od sigurnijeg radnog okruženja do veće produktivnosti.

Uključivanje teme prevencije ovisnosti u šire programe promocije zdravlja može dodatno povećati angažman zaposlenika. Zdravlje zaposlenih nije samo privatna stvar – to je odgovornost cijele organizacije. Prevencija, edukacija i podrška ključni su koraci ka stvaranju sigurnog, produktivnog i odgovornog radnog okruženja.
Sveobuhvatan pristup prevenciji ovisnosti započinje pisanom politikom prevencije ovisnosti. Ona treba biti jasno komunicirana svim zaposlenicima, bez obzira na poziciju, te sadržavati pravila i posljedice kršenja, uz naglasak na promociju zdravlja, sigurnosti i međusobnog razumijevanja.

Pisani dokument politike definira stav organizacije prema konzumiranju psihoaktivnih supstanci na radnom mjestu i predstavlja odgovoran pristupa ovoj temi i zdravlju zaposlenih.

*Zdravo radno okruženje za sve! je program prevencije ovisnosti i unapređenja zdravlja na radnom mjestu koji pruža podršku predstavnicima menadžmenta i odjelima za ljudske resurse, a provodi ga Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE. Detaljnije informacije kako se uključiti u program dostupne su ovdje.

Ileana Šnur-Muratagić

The post Zdravlje zaposlenih nije samo privatna stvar! appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Međunarodni dan borbe protiv zlouporabe droga i ilegalne trgovine drogama, osnovan od strane Ujedinjenih nacija, obilježava se svake godine 26. juna kako bi se ojačalo djelovanje i saradnja u postizanju svijeta bez zlouporabe droga. Cilj ovogodišnje kampanje je podići svijest o važnosti postupanja s ljudima koji koriste droge s poštovanjem i empatijom, pružanja dobrovoljnih usluga temeljenih na dokazima za sve, nuđenja alternativa kažnjavanju i davanja prioriteta prevenciji. Također naglašava se potreba za sveobuhvatnim strategijama za rješavanje zdravstvenih, društvenih i ekonomskih posljedica zlouporabe droga.

Prema izvještaju Ureda ujedinjenih nacija za droge i kriminal (United Nation Office on Drugs and Crime – UNODC) 316 miliona ljudi koristilo je drogu (isključujući alkohol i duhan) u 2023. godini, ili šest posto stanovništva u dobi između 15 i 64 godine, u usporedbi s 5,2 posto stanovništva u 2013. S 244 miliona korisnika, kanabis ostaje najčešće korištena droga, a slijede opioidi (61 milion), amfetamini (30,7 miliona), kokain (25 miliona) i ecstasy (21 miliona). Nove skupine ranjivih ljudi koje bježe od teškoća, nestabilnosti i sukoba mogle bi uzrokovati daljnji porast tih brojki, upozorava se u izvještaju.

Zbog niskih operativnih troškova i smanjenog rizika otkrivanja, tržište sintetičkih droga nastavlja se globalno širiti, a dominiraju stimulansi amfetaminskog tipa (ATS) poput metamfetamina i amfetamina. Zapljene ATS-a dosegle su rekordni nivo 2023. godine i činile su gotovo polovicu svih globalnih zapljena sintetičkih droga, a slijede ih sintetički opioidi, uključujući fentanil.

Poremećaji uzrokovani upotrebom droga nameću ogromne troškove pojedincima, zajednicama i zdravstvenim sistemima, zbog čega je ulaganje u prevenciju i rješavanje temeljnih uzroka problema kod pojedinca od krucijalne važnosti.

Cijena neuspjeha u borbi protiv poremećaja uzrokovanih uporabom droga je visoka – gotovo pola miliona smrtnih slučajeva i 28 miliona zdravih godina života izgubljenih zbog invaliditeta i prerane smrti u 2021. Preventivne politika i dostupnost zdravstvenih i socijalnih usluga utemeljenih na dokazima mogu pomoći u ublažavanju utjecaja upotrebe droga na zdravlje ljudi i zajednica.

Kako se sintetičke droge i nove metode trgovine razvijaju, tako se moraju razvijati i odgovori institucija i vlasti. Ilegalna trgovina drogom duboko je povezana s drugim zločinima, uključujući trgovinu ljudima, ilegalno rudarstvo i uništavanje okoliša. Zajedno, ovi međusobno povezani zločini dio su začaranog kruga koji učvršćuje siromaštvo, iskorištavanje, institucionalnu slabost i ovisnost.

Praćenje upotrebe droga među adolescentima ostaje ključno za razvoj učinkovitih budućih politika o drogama. Evropski školski projekt istraživanja o alkoholu i drugim drogama (The European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs – ESPAD) u 37 evropskih zemalja pokazuje da iako opća upotreba droga opada, javljaju se novi zabrinjavajući trendovi.

Pušenje cigareta znatno se smanjilo u posljednjih nekoliko desetljeća, ali rani početak pušenja, naročito kod djevojčica raste, čije su se stope svakodnevnog pušenja u dobi od 13 godina ili mlađe nedavno povećale. Istovremeno, naglo raste korištenje e-cigareta i njihova svakodnevna upotreba, što izaziva zabrinutost zbog kombinovane upotrebe običnih i elektronskih cigareta.

Prevencija zlouporabe droga ima cilj spriječiti ili odgoditi upotrebu psihoaktivnih supstanci, te pomoći korisnicima da ne razviju poremećaje. Ipak, nisu svi pristupi koji se koriste u ovom području učinkoviti, pa je važno koristiti metode koje su zasnovane na dokazima.

The post Međunarodni dan borbe protiv zlouporabe droga i ilegalne trgovine drogama appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), epidemija upotrebe duhana jedna je od najvećih prijetnji javnom zdravlju s kojom se čovječanstvo ikada suočilo. Svake godine, duhan odnosi živote više od 8 miliona ljudi širom svijeta – od čega je preko 7 miliona smrti uzrokovano direktnom konzumacijom, dok je oko 1,3 miliona rezultat pasivne izloženosti nepušača duhanskom dimu. Nikotin sadržan u duhanu izaziva snažnu ovisnost, a upotreba duhana glavni je faktor rizika za nastanak kardiovaskularnih i respiratornih bolesti, više od 20 vrsta raka te brojnih drugih teških zdravstvenih stanja. Ne postoji siguran nivo izloženosti duhanu – svi oblici njegove konzumacije su štetni, pri čemu je pušenje cigareta i dalje najčešći oblik.

Ovogodišnja tema Svjetskog dana nepušenja glasi Sjajni proizvodi. Mračne namjere. Razotkrivanje privlačnosti. Cilj kampanje jeste podizanje svijesti o manipulativnim taktikama duhanske industrije, koja koristi privlačne arome, moderan dizajn ambalaže i glamurozan marketing kako bi prikrila stvarnu štetnost svojih proizvoda. Ove taktike posebno ciljaju mlade, stvarajući iluziju sigurnosti i „cool“ imidža, čime podstiču prve korake ka ovisnosti.

Aromatski dodaci prikrivaju prirodnu oštrinu duhana, olakšavaju konzumaciju i otežavaju prestanak.Prema procjenama SZO-a, oko 37 miliona djece uzrasta od 13 do 15 godina širom svijeta koristi duhanske proizvode. U mnogim zemljama, mlađi korisnici elektronskih cigareta nadmašuju broj odraslih, a promotivni sadržaji koji oglašavaju e-cigarete, nikotinske vrećice i grijane duhanske proizvode pregledani su više od 3,4 milijarde puta na društvenim mrežama. Zbog toga je neophodno uvesti strože regulative koje će ukloniti privlačnost ovih proizvoda i zaštititi zdravlje sadašnjih i budućih generacija.

Na društvenom nivou, ovisnost o duhanu nosi značajne ekonomske i socijalne posljedice. Troškovi liječenja bolesti povezanih s pušenjem, zajedno s gubitkom produktivnosti zbog obolijevanja i preranih smrti, predstavljaju ozbiljno opterećenje za zdravstvene sisteme i cjelokupnu ekonomiju.

Zakon o zabrani pušenja u Federaciji BiH – Da li se provodi u praksi?

Od 13. decembra 2024. godine počela je primjena Pravilnika, donesenog na osnovu Zakona o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje u FBiH. Iako je Pravilnik zvanično stupio na snagu, prethodnih šest mjeseci predviđeno je za inspekcijsko upozoravanje vlasnika objekata, dok je početak izricanja novčanih kazni zakazan od 13. juna 2025. godine.

Pravilnik razlikuje ugostiteljske objekte po površini i vrsti usluge:
– Objekti do 50 m² u kojima se služi isključivo piće – vlasnici mogu sami odlučiti hoće li prostor biti pušački ili nepušački. Ako se dozvoli pušenje, objekat mora biti opremljen sistemom ventilacije i filtracije zraka te uređajem za mjerenje i prikazivanje podataka o podtlaku.
– Objekti do 50 m² u kojima se služi hrana i piće – prema važećim propisima, pušenje je potpuno zabranjeno.
– Objekti veći od 50 m² – mogu imati posebnu prostoriju za pušenje, koja ne smije biti manja od 10 m² niti veća od 20% ukupne površine uslužnog prostora.

Iako su zakonski okviri postavljeni, u praksi se zabrana pušenja u većini ugostiteljskih objekata još uvijek ne poštuje. Puši se kao i ranije, a samo mali broj objekata djelimično pokušava ispuniti zakonom propisane uslove. Često prostorije za pušače nisu fizički odvojene, ne poštuju se ograničenja u pogledu površine, niti su instalirani sistemi ventilacije i filtracije koji bi smanjili izloženost duhanskom dimu.

Azra Halilović

The post Svjetski dan nepušenja, 31. maj appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Igre na sreću su aktivnosti u kojima učesnici ulažu novac ili neku drugu vrijednost s nadom ostvarivanja novčane dobiti, a ishod uglavnom zavisi od sreće, a ne od vještine. Iako za neke igre kao što je poker može biti presuda vještina i strategija igrača za pobjedu, i dalje važnu ulogu ima sreća – naprimjer, kakve karte igrač dobije.
Iako zakonom zabranjene za maloljetnike, oni svakodnevno pronalaze načine da se klade, a da li to smeta priređivačima igara na sreću? Pa i ne baš, sve dok kuća dobiva. Ako već država i nije baš ažurna u provođenju zakona koji treba da štiti djecu i mlade, vraćamo se na one koji trebaju biti ažurni, koji treba da brinu, da se zanimaju kako, gdje i s kim djeca rade provode svoje slobodno vrijeme. Da, baš tako, roditelji!

Prema istraživanju Udruženja NARKO-NE provedenog 2024., svako četvrto dijete uzrasta između 13 i 17 godina u FBiH igra neku od igara na sreću, a više od polovine ispitanika (63,2%) je navelo da su njihovi roditelji upoznati s tim. Zabrinjavajuće je da nema značajne razlike u igranju igara na sreću ni kod osnovnoškolskog uzrasta (56,3%), u odnosu na srednjoškolce (43,7%).

Ako krenemo od pretpostavke da roditelji žele najbolje za svoje dijete, zašto onda odobravaju kockanje mladih. S jedne strane imamo djecu i mlade koji kockaju jer dolaze iz porodica sa narušenim porodičnim odnosima, čiji su roditelji ili druga bliska rodbina kockali pa samim time su od rane dobi izloženi upuštanju u ovo rizično ponašanje. Djeca ostaju previše prepuštena sebi, vršnjacima, ulici, različitim negativnim reklamama i sl. S druge strane imamo i one roditelje koji zbog neznanja ne vide u tome nikakav problem, pa u mnogim slučajevima i potiču kockanje mladih. Mnogi roditelji ne vide ništa sporno u tome da kod kuće s djecom igraju igre poput binga, tombole ili sličnih igara u kojima se “igra za sitan novac” ili simbolične nagrade. Takve aktivnosti često se smatraju bezazlenim porodičnim zabavama, ali zapravo mogu imati neželjene posljedice, posebno kada uključuju elemente klađenja. Djeca kroz te igre usvajaju poruku da je u redu ulagati novac u nešto što se temelji na sreći, i tako se normalizuje ideja kockanja. Iako sve djeluje bezopasno i u okviru zabave, to može biti prvi korak ka razvijanju nezdravog odnosa prema novcu i klađenju. S vremenom, mladima može postati primamljivo da slične igre igraju i van kuće, s većim ulozima i rizicima, što povećava šanse za razvoj problema povezanih s kockanjem.

Kockanje može imati značajne negativne posljedice za psihosocijalno funkcioniranje mladih osoba, posebno ako se uzme u obzir činjenica da su adolescenti rizičnija skupina za razvoj ovisnosti o kockanju. Sve aktivnosti igara na sreću postaju problem onda kada osobe postanu preokupirane uplatama i ishodima, kada uplaćuju više nego što si mogu priuštiti, kada to narušava njihovo psihološko i emocionalno zdravlje, te kada se počnu javljati problemi u odnosima s drugim osobama. Neke od negativnih posljedica kockanja su zanemarivanje važnih obaveza, laganje prijateljima i porodici da bi se kockanje sakrilo, a kockanje korelira i sa drugim problemima, kao što su uključivanje u različita rizična ponašanja, lošiji akademski uspjeh, te lošija psihosocijalna prilagodba. Kod određenog broja onih koji igraju igre na sreću kockarske aktivnosti utječu i na psihosocijalne aspekte života, jer odustaju od nekih slobodnih aktivnosti zbog igara na sreću, propuštaju druženje sa prijateljima koji ne kockaju da bi se družili sa prijateljima koji kockaju, a novac namijenjen za hranu, odjeću, kino i slično troše na igre na sreću.
Studije pokazuju da sklonost ka kockanju u ovom razvojnom periodu povećava vjerovatnoću upuštanja u takve aktivnosti i u odrasloj dobi. Odrasle osobe s problemom kockanja često izjavljuju da su počele kockati kao maloljetnici.
Osim kockanja i klađenja u kladionicama, ne treba zanemariti ni online igre kojima mladi imaju pristup u svakom trenutku.

Šta raditi, kako prevenirati

Važno da roditelji budu svjesni da i “naizgled bezazlene” igre mogu uticati na stavove djece o klađenju, i da umjesto njih biraju aktivnosti koje razvijaju vještine, timski duh i kreativnost. Roditelji se također trebaju educirati o rizicima i posljedicama kockanja, ali i svojim pozitivnim primjerom biti uzor djeci.
Roditeljski stilovi imaju veliki uticaj na to kako djeca odrastaju i kakve navike razvijaju. Autoritativni stil, koji kombinuje toplinu i jasna pravila, pokazao se kao najzdraviji – djeca odrastaju samopouzdana, odgovorna i manje sklona rizičnim ponašanjima. S druge strane, strogi (autoritarni), popustljivi i zanemarujući stilovi često vode ka problemima poput buntovništva, egocentričnosti ili sklonosti ka ovisnostima, posebno kad izostanu bliskost, nadzor i podrška.

Roditeljima se savjetuje da obrate pažnju na moguće znakove kockanja kod djece, poput posjedovanja kladioničarskih listića, pretjeranog praćenja sportskih rezultata, čudnih promjena u količini novca, traženja novca bez jasnog razloga ili prodaje ličnih stvari. Ozbiljniji znakovi uključuju krađu, dugove i izraženu napetost. Najvažnije je da roditelji otvoreno razgovaraju s djecom o igrama na sreću i razvijaju odgovoran stav prema tim aktivnostima koje su namijenjene odraslima.

Kako bi se smanjio problem kockanja među mladima, važno je razbijati zablude kod mladih da se kockanjem može lako zaraditi, da su ishodi igara predvidivi i da uspjeh u kockanju zavisi od znanja i vještina. Istraživanja pokazuju da mnogi mladi vjeruju upravo u te mitove, što ih dodatno podstiče na učestvovanje u igrama na sreću.
Mladima treba jasno objasniti da su šanse za dobitak u igrama poput binga, lota ili ruleta izuzetno male i da rezultati zavise isključivo od sreće. Kroz školske i preventivne programe potrebno je raditi na jačanju kritičkog razmišljanja, razvijanju realnog pogleda na kockanje i suzbijanju ideje da je moguće doći do novca bez truda. Takođe, važno je razgovarati s djecom o rizicima i štetnim posljedicama koje kockanje može imati na njihove živote.

Da još jednom sumiramo – ko je odgovoran? Vlast, koja je otvorila vrata kladionicama i ignoriše zaštiti djecu i mlade? Apsolutno.

Ipak, ne možemo ni prebacivati lopticu krivnje dok djeca čekaju da se neko pobrine za njih. Ne možemo ni preko noći ukloniti sve kladionice iz blizine škola i naselja, iako nikad ne trebamo prestati zalagati se za to, ali roditelji – vi ste odgovorni za svoju djecu. Vrijeme je da preuzmete odgovornost vi, pa onda svi – jer šteta koju kockanje ostavlja na djeci ne čeka ni zakone ni nove strategije. Djelujmo dok još možemo nešto promijeniti.

Azra Halilović

The post 3 od 5 djece i mladih koja igraju neke od igara na sreću navelo je da su njihovi roditelji upoznati s tim appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Nećemo sporiti oko toga da internet donosi mnogo koristi, dostupnost informacija, učenje, olakšanu komunikaciju, učenje, zabava ali pretjerana upotreba nosi rizike – od smanjenog akademskog uspjeha, socijalne izolacije, elektronskog nasilja, do problema s mentalnim zdravljem poput depresije, stresa i niskog samopouzdanja.

„Ovisnost o internetu“ još uvijek nije klasifikovana kao dijagnostička kategorija, pa se više koristi termin „prekomjerna upotreba interneta“ koju karakteriše stalna zaokupljenost internetom, potreba za sve dužim korištenjem, nemogućnost smanjenja upotrebe, nelagoda pri pokušaju ograničavanja vremena online i zadržavanje na internetu duže od planiranog.

Internet ima za svrhu učiniti nove informacije i znanja što dostupnijima te tako olakšati njihovo usvajanje, ali nikako ne treba biti zamjena za stvarne socijalne kontakte, životne navike i osnovne životne potrebe.
Podatak iz istraživanja koje je provelo Udruženje NARKO-NE da više od trećine roditelja ne zna kojim informacijama njihova djeca pristupaju na internetu govori o nedostatku svijesti roditelja o rizicima interneta i važnosti nadzora i ograničavanja pristupa djeci. Nezainteresovanost roditelja i nedostatak nadzora povećavaju rizik da djeca budu izložena neprimjerenim sadržajima. Većina slučajeva online iskorištavanja desila se upravo kada djeca nisu bila pod nadzorom odraslih.

Današnja djeca i mladi komuniciraju prvenstveno putem društvenih mreža, što nije nužno negativno, ali ih je važno osnažiti da se u tom digitalnom prostoru ponašaju odgovorno i sigurno.
Umjesto potpune zabrane društvenih mreža, važno je pratiti i podržavati djecu, graditi odnos povjerenja te ih educirati o sigurnom i odgovornom korištenju interneta. Edukacija je potrebna i roditeljima, jer potpuno uskraćivanje pristupa internetskim sadržajima u slobodno vrijeme nije efikasno rješenje – može izazvati otpor i narušiti odnos s djetetom.

Roditeljima se preporučuje da s djecom otvoreno razgovaraju o korištenju interneta, postave jasna pravila, budu pozitivan primjer umjerenog korištenja tehnologije, te izbjegavaju objavljivanje dječjih fotografija koje mogu ugroziti sigurnost djece.

Zajedničko vrijeme bez ekrana važno je za jačanje porodičnih odnosa i očuvanje mentalnog zdravlja, a za prevenciju pretjerane upotrebe interneta, djeci je potrebno ponuditi kvalitetne alternative – aktivnosti koje ih zanimaju i u kojima uživaju.

Azra Halilović

—-

*Istraživanje o kockanju i korištenju interneta, te navikama konzumiranja duhanskih proizvoda, alkohola i marihuane među djecom i mladima u tri kantona Federacije Bosne i Hercegovine 2024. dostupno je ovdje.

The post Više od trećine roditelja ne zna kojim informacijama njihova djeca pristupaju na internetu appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

U našoj zemlji, prvo iskustvo konzumiranja cigareta desi se najčešće u dobi od 13 godina.
Pušenje predstavlja jedan od najvećih faktora rizika za zdravlje ljudi, a može biti rizični faktor za zloupotrebu alkohola i drugih raznih ilegalnih supstanci.

U čemu je problem. U nikotinu. Nekoliko studija provedenih o uticaju nikotina na mozak tinejdžera u razvoju pokazalo je dugotrajne posljedice po zdravlje. Štetno utiče na koncentraciju, sposobnost učenja, raspoloženje, kontrolu impulsa i mnogo toga. Lista je duga.
Najvažniji faktori koji utječu na razvijanje navike pušenja kod mladih su pristupačnost duhana i društvena sredina. Iako se pritisak vršnjaka i status u društvu spominju kao najčešći razlozi za početak pušenja, istraživanja pokazuju da i porodica ima veliku ulogu – posebno ako dijete često boravi u prostorima gdje se puši. Mladi češće počinju pušiti ako i članovi porodice ili bliski ljudi puše.

Roditelji bi trebali poslužiti djeci kao uzor i naučiti ih da promišljeno odlučuju što je za njih dobro, a šta loše, te tako osposobiti svoju djecu za samostalno odlučivanje u prihvaćanju navika koje koriste njihovom zdravlju, odnosno odbijanju postupaka koji narušavaju zdravlje. Bitno je da roditelji nauče svoje dijete kako izgraditi samopouzdanje, osjećaj vlastite vrijednosti i samopoštovanja kako bi se dijete znalo oduprijeti pritisku vršnjaka. Također, važno je razvijati odnos povjerenja u kojem će dijete bez straha i bojazni moći otvoreno govoriti o svojim doživljajima i problemima, dok istovremeno roditelji trebaju imati povjerenja u svoju djecu. Međutim, zabrinjavajuće je kada roditelji znaju da njihovo dijete konzumira cigarete, a to odobravaju. Prema istraživanju koje je provelo Udruženje NARKO-NE, više od polovine učenika (58,9%) ističe da su njihovi roditelji upoznati s tim da konzumiraju duhanske proizvode. Roditelji trebaju biti ti koji će postaviti jasne granice kako bi zaštitili svoje dijete, i što je još važnije – sami moraju biti primjer kada je riječ o pridržavanju tih istih granica. Zato roditelji ne bi smjeli posmatrati pušenje kao prolaznu fazu, već se trebaju aktivno uključiti u očuvanje zdravlja svoje djece i prevenciju štetnih navika, jer je to prvenstveno njihova odgovornost, a tek potom zadatak zajednice.

Osim cigareta svakako ne treba zanemariti ni druge oblike koji sadrže nikotin kao što su nargila, elektronske cigarete, vejpovi, nikotinske vrećice, snus.

Pušači nargile (vodene lule) uglavnom puše rjeđe, ali intenzivnije od pušača cigareta. Pušenje takve lule obično dugo traje (20–90 minuta), pa se tako pušači duže izlažu duhanskom dimu u odnosu na pušenje cigareta. Pušači vodene lule obično dim udišu dublje u svoja pluća, jer je za povlačenje dima kroz vodu potrebna veća snaga. Različite analize potvrdile su da duhanske nargile i neduhanske nargile prilikom sagorijevanja otpuštaju ugljični monoksid (CO) i druge otrovne supstance za koje se zna da povećavaju rizik za pojavu karcinoma grla, pluća, usta, oboljenja krvnih sudova i srca. Neka istraživanja pokazuju da je jedna nargila skoro ravna ispušenoj kutiji od 20 cigareta. Pušenje cigarete traje 5–7 minuta, pri čemu pušač sa oko 8–12 udisaja unese do 0.5 l duhanskog dima, dok upotreba nargile traje 20–80 minuta.Ne zaboravite ni vrlo upitnu higijenu pri konzumiranju nargile u pojedinim nargilhanama.

Elektronske cigarete nisu sredstvo za odvikavanje od pušenja kako se često pokušava predstaviti u javnosti, jer smjesa koju korisnik inhalira sadrži nikotin koji izaziva ovisnost.

Nikotinske vrećice i snus su proizvodi čijom konzumacijom nikotin puno brže ulazi u tijelo od cigareta. Spadaju u bezdimne proizvode koji se ne puše nego se koriste za oralnu upotrebu. Nikotinske vrećice sadrže poprilično velik procenat nikotina, pri čemu jedna vrećica može imati količinu nikotina kao kutija cigareta, znači lakše izazivaju nikotinsku ovisnost. Prosječna kutija snusa sadrži oko 60 miligrama nikotina, što je ekvivalentno količini nikotina u tri kutije cigareta. Dakle, snus nije nikakva sigurna alternativa cigaretama.

Proizvodi su dokazano štetni po zdravlje, sadrže više hiljada štetnih materija od kojih je 76 kancerogenih, a zbog nikotina u sastavu izazivaju ovisnost.
Proizvođači često ove proizvode promoviraju kao nešto što je manje štetno, manje opasno i kao sredstvo za odvikavanje od pušenja, stvarajući na taj način pogrešnu percepciju u javnosti da se radi o nekoj vrsti manje štetne alternative u odnosu na konzumaciju cigareta. Studije pokazaju upravo suprotno, i to da nikotin u sastavu ovih proizvoda izaziva ovisnost kao i drugi duhanski proizvodi te izaziva brojne štetne posljedice po zdravlje.
I dok se pitate jeste li se riješili ovisnosti, razmislite još jednom jeste li je samo zamijenili!

Djeca i mladi su u velikoj mjeri izloženi pasivnom pušenju, koje također ima izrazito negativne posljedice na zdravlje. Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo FBiH, djeca koje provedu nekoliko sati u zadimljenoj prostoriji s više pušača ili u zatvorenom automobilu s jednim pušačem, udahnu toliko štetnih hemikalija kao da su i sami popušili deset ili više cigareta. Duhanski dim koji ide u zrak ima veću koncentraciju štetnih supstanci od dima koji uvlači pušač. Koncentracija štetnih sastojaka iz duhanskog dima u zadimljenoj prostoriji, čak i nakon dva sata prozračivanja, još uvijek je iznad dopuštene granice.

Kada pričamo o prevenciji pušenja kod mladih izvan porodičnog okruženja, znanje o štetnom utjecaju pušenja je važno, ali nije dovoljno. Ključan je trenutak pretvaranja znanja u stavove.
Prioritetan i zajednički cilj roditelja, nastavnog osoblja, zdravstvenih radnika, kao i zajednice u cjelini, treba biti očuvanje zdravlja djece i mladih.

S obzirom na to da se stalno pojavljuju novi trendovi, posebno u oblasti duhanskih proizvoda, gdje duhanske industrije neprestano traže načine da zaobiđu zakone i reklamama o „manje štetnim proizvodima“ dopru do mladih, važno je da preventivne aktivnosti ne budu usmjerene isključivo na zabrane. Umjesto toga, fokus treba biti na izgradnji identiteta kod mladih – razvijanju vlastitog stava i promoviranju vrijednosti zdravog života. Samo tako će mladi moći prepoznati i odbiti štetne utjecaje iz okoline te donositi odluke koje su u skladu s njihovim zdravljem i dugoročnim dobrobitima.

Azra Halilović

—-

*Istraživanje o kockanju i korištenju interneta, te navikama konzumiranja duhanskih proizvoda, alkohola i marihuane među djecom i mladima u tri kantona Federacije Bosne i Hercegovine 2024. dostupno je ovdje.

The post 3 od 5 djece i mladih koja konzumiraju duhanske proizvode ističe da su njihovi roditelji upoznati s tim appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.

Konzumiranje alkohola među djecom i mladima je najrašireniji socijalno prihvatljiv oblik ponašanja koji predstavlja i rizični faktor za niz fizičkih, psihičkih i socijalnih problema. Alkohol je najčešće i prvo sredstvo ovisnosti (uz duhanske proizvode) s kojim djeca dolaze u kontakt već u vlastitoj porodici. Konzumiranje alkohola kod mladih je rezultat i vršnjačkog pritiska, straha od nepripadanja, želje za dokazivanjem u društvu, manjka samopouzdanja, depresije i anksioznosti. Laka dostupnost i pristupačnost, a vrlo često i niske cijene alkoholnih pića u poređenju sa onim bezalkoholnim, te tolerantan odnos prema konzumiranju alkohola od strane zajednice dodatno podstiču mlade na povećano konzumiranje alkohola.
Rezultati istraživanja pokazuju da upotreba alkohola u adolescentskom periodu povećava vjerovatnoću konzumiranja alkohola u odrasloj dobi. Također, konzumacija alkohola kod mladih povezana je sa sklonošću ka drugim po zdravlje rizičnim ponašanjima npr. konzumacijom duhanskih proizvoda i psihoaktivnih supstanci, te upuštanjem u rizična seksualna ponašanja. Konzumiranje alkohola povezano je i sa slabijim akademskim uspjehom, nerazvijenim socijalnim vještinama i sklonosti ka devijantnim oblicima ponašanja.

Prema rezultatima istraživanja koje je provelo Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE 2024., 20,3% ispitanika uzrasta od 13 do 17 godina konzumira alkohol, a prema mišljenju mladih koji su učestvovali u fokus grupama najčešći razlozi za to su uklapanje u društvo ili suočavanje s životnim problemima. Oni učenici koji konzumiraju alkohol su u prosjeku imali 14 godina kada su ga počeli samostalno kupovati.

Više od pola mladih alkohol u najvećoj mjeri nabavlja i konzumira u kafićima, čak njih 56%, u trgovinama 23%, u klubovima njih 16% te oko pet posto kod kuće.

U okviru akcije Tajni kupac, koju Centar za edukaciju mladih Travnik već godinama sprovodi periodično širom BiH, rezultati svaki put iznova pokazuju da se zakonske mjere gotovo uopće ne poštuju. Čak 84% trgovaca i trgovačkih lanaca krši zakon, prodajući alkohol maloljetnicima. Istraživanje je provedeno na uzorku od 300 trgovina diljem BiH. U akciji su sudjelovali volonteri, djeca od 12 godina, polaznici osnovne škole.

Dakle, iako je ovo pitanje koje je usmjereno na zaštitu zdravlja i dobrobiti mladih regulisano zakonski, u praksi se ne provodi.

Odgovornih za to ima mnogo, ali je ključno da roditelji, kao osobe najbliže djeci i mladima ne odobravaju i ne podržavaju ovo ponašanje. Više od polovine učenika koji konzumiraju alkohol ističe da su njihovi roditelji upoznati s tim (65,6%) što ukazuje na prisustvo tolerancije prema konzumiranju alkohola.
Roditelji često žele biti prijatelji svojoj djeci, ali njihov prvenstveni zadatak je biti roditelji i pozitivan uzor, te izgraditi čvrst i podržavajući odnos, koji karakteriziraju otvorena komunikacija i povjerenje. Važno je poštovati djetetovo odrastanje i razvoj neovisnosti, podržavati ga, ali istodobno postavljati jasne granice. U takvom odnosu djeca imaju dobar osjećaj o samima sebi, stoga će lakše odoljeti vršnjačkom pritisku, a pokušat će i ostvariti roditeljska očekivanja kako bi sačuvali takav odnos.

U našoj kulturi alkohol je prisutan „od kolijevke pa do groba“ – svaki važniji događaj u životu pojedinca i zajednice obilježen je i konzumiranjem alkohola. Roditeljima nije lako zaštititi dijete od negativnih utjecaja vršnjaka, medija, zajednice i ispraviti pogreške koje se na tom putu dogode, ali usprkos težini zadatka, on i nadalje ostaje njihov, jer roditeljski stav prema alkoholu značajno utječe na odnos djece prema njemu.

Zašto je važno odgoditi prvo pijenje?

Evropsko istraživanje o pijenju, pušenju i uzimanju droga (ESPAD) pokazuje da je čak 42 posto učenika prvi put pilo alkohol sa 13 godina ili ranije. Odgađanje započinjanja uzimanja alkohola uveliko umanjuje negativni i dugoročni utjecaj alkohola na mozak. I što duže djeca odgađaju upotrebu alkohola, to je manja vjerojatnost da će razviti probleme povezane s tim. Zato je važno pomoći djetetu da izbjegne bilo kakvu upotrebu alkohola. Većina tinejdžera izložena je alkoholu i nema “tipične” djece ili mladih koja piju.

Mladi ne misle da bi pijenjem mogli naškoditi svom zdravlju ili da bi mogli postati ovisni o alkoholu, međutim za mozak u razvoju alkohol može ugroziti kognitivni i psihoemocionalni razvoj, što se u kasnijoj dobi uglavnom teško ili nikako da nadoknaditi. Ovaj dio mozga odgovoran je za kritički pristup, donošenje odluka, te kontrolu želja i emocija. Iako mladi piju rjeđe od odraslih, kad piju, popiju više u kratkom vremenu. Na ovaj način alkohol može izazvati praznine u sjećanju i nesvijest. U jednoj studiji, jedan od pet starijih adolescenata koji su ikada pili alkohol prijavio je gubitak svijesti izazvan alkoholom.
Ovaj obrazac pijenja posebno je rizičan jer većinom vodi u pijanstvo, često praćeno negativnim posljedicama (hospitalizacija, upuštanje u druga rizična ponašanja).

Podaci američkog Nacionalnog instituta za zloupotrebu alkohola i alkoholizam pokazuju da će se kod četiri od 10 osoba koje počnu piti kao petnaestogodišnjaci razviti ovisnost o alkoholu kasnije u životu. Dok će odrasli ljudi tek nakon 12 do 15 godina uzimanja alkohola postati ovisnici, dvadesetogodišnjacima za to treba pet godina, a petnaestogodišnjacima samo šest mjeseci.

Adolescencija je vrijeme burnih psihičkih i fizičkih promjena praćeno jakom nesigurnošću i nestabilnošću te stalnim preispitivanjem vlastitog identiteta. Pripito ili pijano stanje izvor je potencijalno rizičnog ponašanja koje može dovesti do kobnih posljedica poput prometnih nesreća u pijanom stanju, rizičnog seksualnog ponašanja, pa i neželjenih trudnoća te tučnjave i drugih oblika vandalskog ponašanja.

Azra Halilović

——

*Istraživanje o kockanju i korištenju interneta, te navikama konzumiranja duhanskih proizvoda, alkohola i marihuane među djecom i mladima u tri kantona Federacije Bosne i Hercegovine 2024. dostupno je ovdje.

The post Djeca koja konzumiraju alkohol počela su ga samostalno kupovati sa 14 godina appeared first on Stručni centar za prevenciju ovisnosti.